Duhovna obnova u Đakovu

U đakovačkoj Betaniji, od 25. do 27. ožujka ove godine, skupila se franjevačka mladež.

Okupljeni oko Krista, slijedeći primjer sv. Franje Asiškog, živjeli su istinsko zajedništvo nepuna tri dana. A kada kažem istinsko, mislim na iskreno prijateljstvo i povjerenje koje je bilo potrebno da bi se ti mladi okupili. Sve se to nekako pokrenulo na inicijativu Frame Ilok koja se htjela duhovno osnažiti prije svojih Obećanja. Zatim su im se u toj ideji pridružili domaćini, Frama Đakovo, no trač se naravno proširio pa su se priključila i druga mjesna bratstva naše regije koja nikako nisu htjela propustiti ovakvo druženje. Glavna u ovom „pothvatu“ je bila sestra Gabrijela Tea koja je organizirala ovu duhovnu obnovu i učinila Betaniju pravom duhovnom oazom za ožednjelu mladež. Odazvale su se Frama Vukovar, Vukovar – Borovo, Slavonski Brod, Belišće i već spomenuti, Ilok i Đakovo.

U svakodnevnoj monotoniji i moru obveza, malo zapravo i razmišljamo o sebi, o Bogu, o svom  unutrašnjem miru… I upravo zbog toga, ponekad je potrebno nakratko se maknuti od svega te posvetiti svoje dragocjeno vrijeme jednoj puno dragocjenijoj stvari u našim životima – promišljanju o Bogu. O tome trebamo li produbiti ili obnoviti naš odnos s Njim.  To je bilo jasno i ovim mladima koji su to i učinili barem na tri dana.

Prvu večer, nakon upoznavanja, razmišljalo se o očekivanjima tih mladih ljudi. Načele su se teme, otvorila su se srca. Sve se to upotpunilo Euharistijskim Klanjanjem. No to je bio samo početak ovog predivnog druženja. Mnogi su se nakon dužeg vremena zaželjeli jedni drugih pa je ta noć bila duga i puna prepričavanja. A pretpostavljam i naporna za dežurne policajce na hodnicima. 🙂

Iduće se jutro nastavilo brzim tempom. Zadiralo se malo dublje u osobnost i promišljalo. Sestra Gabrijela u svojim je jednostavnim predavanjima iznijela bitne misli koje su vjerojatno mnogim mladima ostale urezane u srca i pamćenje. Ne smijem izostaviti niti fra Ivana Utješinovića iz Frame Ilok koji je u ta tri dana unio smijeh i veselje svojim šalama, no svakako i pridonio obnovi duha svojim mudrim savjetima i propovijedima.

Nije nedostajalo ni pjesme ni igre. Sve se odigralo u pravom franjevačkom duhu. Radosno, jednostavno… Onako kako samo Framaši znaju! Sunčani su dani bili maksimalno iskorišteni. Vani se jelo, pjevalo, molilo… Skoro i spavalo. No to bi ipak bilo malo previše. 🙂

Nakon toliko rada, molitve i pjesme trebalo je i ”napuniti prazne vreće”. Za to su se brinuli svi zajedno prema rasporedu. Neki su bili manje, neki više oduševljeni, neki su koji put i prste malo skratili režući kruh, no preživjeli su. 🙂

Kroz rad u skupinama mnogi su postali svjesniji sebe, svoje osobnosti, što će vjerojatno odigrati važnu ulogu pri sazrijevanju, ako već i nije. Nakon ozbiljnih tema uslijedilo je malo rekreacije. Igre poput povlačenja užeta ili „masaže lica“ većinu su natjerale da proplaču od smijeha. Subotnju je večer obilježilo gledanje filma „Klara i Franjo“. No kako su već svi bili umorni nakon napornog dana, mnogi su zaspali gledajući ga. Neki u dvorani na podu, a neki su hrabro priznali umor i otišli u svoje krevete.

Polako je došla i nedjelja, dan kad je druženje bilo pri kraju ali ne manje veselo. Smijeh i pjesma odjekivale su Betanijom, ali i u srcima mladih koji su htjeli upamtiti te trenutke radosti i ponijeti ih u svoje domove.

Upravo vrijeme Korizme, u koje se smjestila i ova duhovna obnova, je vrijeme kada radimo na sebi, na svom odnosu s Bogom i s drugim ljudima. Pokušavamo biti bolji, ispraviti svoje mane, a usavršavati vrline. Uz Krista smo u njegovoj muci,  i to je za nas najveća milost. Rekla bih da je upravo Korizma ona prava duhovna obnova koju ne mora nitko posebno osmisliti i organizirati. No u svakom slučaju i ovakvi su susreti uvijek dobro došli jer nama ljudima treba malo duže da shvatimo neke stvari, ili se jednostavno moramo naći u posebnom okruženju kako bismo posvetili svoje vrijeme Bogu.

Kada je došlo vrijeme povratka u svoje domove nije bilo lako. No tko bi iz takvog ozračja i htio otići?! Sa ove duhovne obnove mladi su otišli „punih baterija“ u svoju svakodnevicu. Ponijeli su radost, osmijehe, pjesmu i Krista u srcu. Bio je to vrlo plodonosan vikend za mnoge.

Mirna Rozić, Frama Ilok