U subotu 30. travnja pod geslom „Neka imaju Duha Gospodnjeg!“ (sv. Franjo Asiški) proslavili smo 30 godina Frame u Hrvatskoj. Bio je to ispunjen dan, organizatori su se pobrinuli da možemo proživjeti ono što se na velikim događajima iskusi tijekom više dana. Nakon prijava i promatranja tko je sve došao na susret, koga pozdraviti, s kime popričati i ponovo oživjeti neke trenutke slijedila je molitva Franjevačke krunice kao priprema za središnji dio proslave: svečano misno slavlje koje je predvodio mons. Ivica Petanjak. Zatim su slijedili zajednička fotografija, ručak i opušteno druženje. Nastavak programa započeli smo klanjanjem u crkvi sv. Antuna Padovanskog. Nakon toga pješice smo stigli do Hrvatskog katoličkog sveučilišta gdje smo mogli čuti nekoliko riječi fratara koji su bili na samim početcima Frame i na kojima smo zahvalni jer su pokrenuli Framu u Hrvatskoj. Ni ovaj događaj nije prošao bez kvalitetnog duhovnog nagovora kojeg je održao fra Ante Vučković ni bez smijeha uz skečeve koje su priredili bogoslovi i framaši. Cijeli dan zaključili smo pjesmom i plesom uz fra Ivana Matića i zbor „Voluntas Tua“, a na samome kraju kao gost iznenađenja zapjevao je i slavljenički tim „Božja pobjeda“.
Vjerujem da bi svatko tko je na neki način bio uključen u proslavu, bilo to u volontiranju, organizaciji, vođenju programa, glumi, pjevanju i slično, mogao podijeliti neku zanimljivost ili očitovanje Božjeg djelovanja. Nakon svih onih proba na kojima smo se trudili što više toga dogovoriti i izvježbati da možemo biti i duhom prisutni, a ne zarobljeni strahom hoćemo li nešto dobro otpjevati ili ne, molila sam Boga da se posluži našim glasovima da svima pružimo ono iskustvo pjesme i radosti koje su imali kada su bili na Frami. Tako je i bilo. Sve ono što smo planirali u trenutku se promijenilo, cijeli repertoar (od redoslijeda do izbora pjesama). Bogu hvala da je bilo tako, autentično, iz srca. Cijelu atmosferu pojačala su četvorica fratara koja su svoju energiju s pozornice prenijela na druge.
Nažalost, kao dio zbora „Voluntas Tua” nisam mogla sudjelovati na cijelom programu, no ipak želim istaknuti jedan trenutak koji mi se urezao u sjećanje. Kada sam izlazila iz crkve, kroz zadnja vrata nisu prolazile samo zrake sunca, mogla se osjetiti i radost tog mnoštva koje je, iako u različitim razdobljima, dijelilo isto iskustvo življenja u bratstvu. Premda sam vidjela mnogo framaša koje sam htjela pozdraviti, samo sam zastala i promatrala lica. Na svačijem licu kao da su bile ispisane stranice svega što su proživjeli u Frami. Imala sam osjećaj kao da sam i ja bila dio toga premda neke ljude dosad nisam vidjela. I to je ono što je biskup govorio u homiliji: vratite se na Izvore. Svatko tko se vraća na Izvore pije drugačiju, ali opet istu vodu; pije vodu koju više nitko neće moći okusiti jer uvijek izvire nova, ali svakog će na svoj način okrijepiti i time će svatko dijeliti isto iskustvo Izvora.
Ivana Matica, Frama Zagreb – Leopold Bogdan Mandić
Ima li išta ljepše od ponovnog susreta s braćom i sestrama s kojima smo dijelili framaške dane? U svakom međusobnom pogledu, razgovoru, zagrljaju tako brzo naviru sjećanja na brojne kapitule, hodove i susrete. Kakva tek toplina ispunjava srce kada vidiš koliko je mladih framaša i dalje spremno svojim životom svjedočiti evanđelje po uzoru našeg serafskog oca Franje! Što drugo osjetiti nego duboku zahvalnost! Od predivnog cjelodnevnog programa posebno nas se dojmila ideja i predstavljanje monografije. Svih trideset godina u jednoj knjizi prepunoj svjedočanstava koja će biti poticaj svim novim generacijama framaša za daljnje služenje i svjedočenje. Bit će to divna uspomena za sve bivše, sadašnje i buduće framaše. Hvala ti, Gospodine, što smo imali milost svoju mladost provesti u bratstvu Franjevačke mladeži i u braći i sestrama pronaći lice Isusa Krista.
Mirjam i Filip Blaguški, bivši framaši Frame Varaždin
Došao je i dan proslave 30 godina Frame. Moram priznati da sam se baš veselila. Što se više taj dan bližio, radost je bila sve veća. Budući da sam znala da su pozvani bivši framaši, očekivala sam da ću vidjeti puno poznatih lica koje već dugo nisam vidjela. U tome mi je zapravo puno pomoglo to što sam bila volonter koji je radio na prijavama, i to baš na upisu bivših framaša i OFS-ovaca. Sve sam ih mogla dočekati, popričati s njima što vjerojatno ne bih uspjela da sam bila samo „obični sudionik“ zbog količine prisutnih ljudi. Možda zato što sam bila dio organizacije, nisam baš sve doživjela kako sam mislila da hoću, ali proslava je nadmašila sva moja očekivanja. Posebno me dotaknula Sveta Misa i propovijed biskupa Petanjka u kojoj je rekao da svi mi pijemo s istog Izvora, ali svatko dobiva novu, frišku vodu. Vidjevši sva ta različita lica, tolike generacije na jednom mjestu, očito je što je biskup tim riječima htio reći. Na predstavljanju monografije čak je krenula i suza kada sam vidjela kako je Frama započela, a gdje se nalazi sada. U onoj prepunoj crkvi i isto tako punoj dvorani osjetila sam taj duh bratstva koji ne jenjava gdje god se nalazili i čime god se sada bavili jer tko je jednom bio u Frami, zna da to uvijek nosi sa sobom. Bogu hvala na tolikom broju divne braće i sestara!
s. Anita Jerković, mjesno bratstvo Zagreb – Sveti Leopold Bogdan Mandić
fotografije: Tomislav Bagarić