Mudro je rekao jedan čovjek: „Što reći, kakvu poruku poslati?“
Mnogo bi se toga moglo reći o onome što se dogodilo 30. travnja 2022. u Zagrebu na Svetom Duhu. 30 godina zajedništva, bratstva, radosti, susreta – sve objedinjeno u jednom danu punom dojmova. Zasigurno je svatko tko je bio prisutan sabrao svoje dojmove, no ono što je, vjerujem, svima bilo zajedničko je to da smo se vratili nazad ispunjeni.
Kako je to izgledalo iz moje perspektive? Malo je reći zanimljivo, drugačije. I sam sam prije puno godina kao framaš sudjelovao na takvim događajima. Zatim sam, što kao framaš nisam mogao ni zamisliti, kao nacionalni duhovni asistent pripremao takve susrete s vijećem i ostalim duhovnim asistentima. Sada je to bilo pomalo drugačije jer sam prvi put sudjelovao kao fratar; bez puno briganja mogao sam doći na takav susret i uživati, radovati se i promatrati mnoga stara poznata lica, biti optimističan zbog mnogih novih lica prisutnih u crkvi, dvorani koja su sa starima jedna u drugima prepoznavala braću i sestre.
Bilo je posebno, kako bi rekla jedna naša sad već bivša framašica: „Čaaarobno!“, susresti se s onim osobama s kojima si dijelio kruh i grah na tolikim susretima iz framaških i fratarskih dana i vidjeti gdje su oni sada, čime se bave, kako i dalje žive evanđelje vođeni duhom svetoga Franje. Upravo mjesto gdje sam sjeo u dvorani Hrvatskog katoličkog sveučilišta, na samom ulazu kod širokog prolaza, samo petnaestak minuta nakon ulaska u dvoranu pretvorilo se u pravi framaški vrtić. Mnogo osoba s kojima sam dijelio tolike trenutke vijećanja, susreta, radosti sada su očevi i majke, zreli ljudi s jasnim ciljevima u životu u koje su upleli jedno svima zajedničko: put poziva koji su otkrili upravo u Frami. Nije li to najveće blago: nove generacije prožete duhom radosti koju je svjedočio sveti Franjo živeći evanđelje na jednostavan način, razumljiv mnogima? Na tu jednostavnost i pristupačnost evanđelja po primjeru svetoga Franje prisjetio nas je brat biskup Ivica Petanjak kada je u propovijedi spomenuo onaj Izvor na koji se treba vraćati, Izvor na kojem nije stara voda, nego uvijek nova svježa, ali s istog počivališta. To je ono što je Frama, uvijek nova, uvijek u potrazi za svježinom; bratstvo koje se uvijek obnavlja s istog izvora iz kojeg su pili toliki zahvaćajući novu vodu, vodeći se novim idejama u duhu franjevaštva i živeći evanđelje razumljivo svijetu i vremenu u kojem se nalaze.
To je moj kratki dojam uz koji vežem kratku želju za Framu budućih vjekova: ostanite vjerni tomu Izvoru s kojeg se crpi radost zajedništva i jednostavnost djece Božje!
fra Filip Đurđević, OFM
fotografije: Tomislav Bagarić
