Hod Franjevačke mladeži organizirano je hodočašće mladih u Frami i duhovnih asistenata. Hod se održava za vrijeme ljetnih mjeseci, krajem srpnja i početkom kolovoza. Rutu kojom se hodočasti određuje svako područno bratstvo zasebno, no vrlo često se neka područna bratstva ujedine u organizaciji zajedničkog Hoda. Ovakvo se hodočašće sastoji od dva dijela; prvi dio se odvija u Hrvatskoj, a drugi u Italiji. Isto tako, može se reći da se Hod dijeli na teži i lakši dio. Onaj teži jest hodanje po Lijepoj našoj, a lakši posjećivanje i razgledavanje mjesta u kojima je boravio sveti Franjo po Italiji.
Tijekom hodanja po Hrvatskoj prijeđe se i preko 100 kilometara u nekoliko dana. Mada se činilo teško, uopće ne bude tako. Dapače, kroz molitvu, priču i pjevanje gotovo se ni ne primijeti koliko se kilometara prođe svakoga dana. Uvijek se nastoji hodati po manjem i slabijem suncu – u ranu zoru i prijepodne te, po potrebi, i poslijepodne kada sunce oslabi.
U međuvremenu bude rad u skupinama koje budu sastavljene od nekoliko mladih iz različitih mjesnih bratstava radi boljeg upoznavanja. U skupinama se obrađuju zadane teme za taj dan, svakoga dana bude nešto novo i zanimljivo, što svakoga potakne na razmišljanje i raspravu. Svaka skupina predstavi svoj rad na plenumu bilo kroz priču, bilo kroz neku otkačenu pjesmu ili skeč. Na kraju svakoga dana bude Euharistijsko slavlje na kojemu se zahvalimo dragom Bogu za protekli dan te Ga molimo za snagu u narednim danima. Ovaj dio Hoda daje nam puninu našeg franjevačkog djelovanja, molimo se i pripremamo za potpuni oprost grijeha žrtvujući se hodanjem. Ujedno upoznajemo našu domovinu jer se svake godine hoda novom rutom. Ono što je najbitnije – upoznajemo druge mlade ljude koji, baš kao i mi, žive po uzoru na svetog Franju, no upoznajemo i sami sebe.
Ponekad nismo ni svjesni da možemo izdržati silne kilometre pred nama. Ipak, sve je moguće. Uz povremene stanke tijekom hodanja osvježimo se i odmorimo za što bolji nastavak puta, a preko noći “napunimo baterije” za novi radni dan! Istina je, bude i naporno i teško u nekim trenucima, ali kad se pomisli na silne doze smijeha, zajedništva, bratske ljubavi i ispunjenosti u srcu jednostavno se zaboravi na težinu, dani prođu jedan za drugim tako brzo da biste ih htjeli ponoviti i vratiti.
Sâm Hod započinje krajem srpnja, tako da se oko 1. kolovoza putuje prema Asizu. Razlog tome želja je za Porcijunkulskim oprostom, za što se posebno pripremamo tijekom Hoda. Na trgu ispred bazilike Gospe od Anđela okupe se hodočasnici iz različitih zemalja i s različitim iskustvima hodanja, no svi s istim ciljem. U tako predivnom ozračju ulazi se u baziliku u kojoj tada vlada poseban osjećaj mirnoće i tišine. Ulaskom u samu Porcijunkulu, smještenu na sredini bazilike, osjeti se beskrajna moć molitve i poniznosti. Tih 20-ak sekundi, koliko se unutra provede klečeći, ispune i omekšaju svačije srce. Kada se zatim iziđe iz bazilike, kada shvatimo da su nam grijesi potpuno oprošteni, tada poteku suze radosnice, neopisiv osjećaj sreće i ljubavi prema Kristu i drugima.
Ostalih dana boravka u Asizu provedemo razgledavajući mjesta koja su bila značajna u životu svetoga Franje. Obiđe se sam grad Asiz, mjesto rođenja svetog Franje, Bazilika svetog Franje, Bazilika svete Klare, Crkva svetog Damjana, Greccio, Fonte Colombo, La Verna…
Nepravedno bi bilo reći koji je dio Hoda bolji i ljepši: oba čine jednu veliku cjelinu duhovnog uzdizanja. Žrtva koju iskažemo hodanjem bude blagoslovljena potpunim oprostom, a naše molitve ispunjene duhom Asiza. U tih desetak dana provedenih u zajedništvu zaboravimo na probleme i svakodnevne sitnice, posvetimo se jedni drugima, a svi zajedno našem Otkupitelju i svetome Franji. Veliku ulogu u svemu imaju duhovni asistenti koji isto s nama hodaju i pružaju ovakvom hodočašću posebnu dimenziju.