29. travnja, dan prije proslave 30 godina Frame, žudno sam iščekivao sutra i spavao sam zato svega dva sata. Buđenje je bilo oko 4 sata jer smo krenuli rano ujutro. Bio sam toliko pospan da si kavu nisam uzeo. Ušli smo u autobus, naravno, uzeo sam šarage (zadnjih pet sjedala u busu, nap. ur.), i krenuli smo na put. Došli smo u Zagreb nakon zanimljivog putovanja.
Čim sam ugledao crkvu na Svetom Duha osjetio sam nekakvu ljepotu. Zatim trebali smo se prijaviti u program. I prijavili smo se, naravno. Slijedila je molitva krunice. Imali smo nakon toga slobodnog vremena, ali stvarno nešto sitno. Zatim smo imali Svetu Misu. Ušao sam u crkvu i gledao njezinu unutrašnjost. Nisam pogled skidao jer mi je ta crkva prelijepa. Zbor je bio fenomenalan, osjećao sam se krasno dok su pjevali. Nakon Svete Mise imali smo ručak. Jeli smo grah koji je bio vrlo ukusan. Onda smo imali slobodnog vremena. Otišli smo jesti sladoled i slikali smo se. Nakon hrane i slikanja imali smo klanjanje koje je bilo lijepo. Pogotovo kad smo pjevali svi.
Nakon klanjanja došetali smo se do mjesta gdje smo imali i sam program. Cijeli je program bio fenomenalan, osjećao sam se predivno. Također, kao gosti iznenađenja pojavili su se članovi Božje pobjede – koncert je bio fenomenalan!
Došao je nažalost i kraj. Taj dan će mi zasigurno ostati u sjećanju jer tada sam shvatio koliko je zapravo prelijepo biti u Frami I koliko su ljudi Frame toploga srca. Veselim se svakom novom događaju. I svima preporučujem Framu jer nemate što propustiti. I tko zna, možda na Frami pronađete pravoga sebe.
Mir i dobro.
Samuel Rogulja, Frama Vukovar
„Ne izabraste vi mene!“ (Iv, 15,16). Na jubilarnom 30. rođendanu Frame još smo se jednom uvjerili kako je On izabrao nas (vjerojatno po riječima: lude svijeta odabra Bog). Svima nama koji smo nešto malo stariji od Frame 🙂 ovaj događaj je značio jako puno. Sresti braću i sestre koje nisi vidio 10 i više godina i s njima se prisjetiti mnogih susreta, događanja, aktivnosti… jednom riječju: neopisivo! Naši obiteljski životi su dokaz kako je Frama utjecala na sve nas. Franjevačka duhovnost nas je izgradila i tako izgrađeni sad smo pozvani nastaviti to živjeti u svojim „novim“ obiteljima.
Sve pohvale organizatorima na bogatom i lijepom programu.
P. S. Da se ne zaboravi: jednom framaš – zauvijek framaš! 🙂
Hrvoje Humski, Frama Požega (bivši framaš)
fotografije: framaši