U zadnje vrijeme često čujem da se tijekom adventa ne smije slušati božićna glazba. Neki isto tako kažu da su neke pjesme loše, da Zvončići i Bijeli Božić nisu prave božićne pjesme… Je li to istina? Ja mislim da su te pjesme okej. (anonimno)
Da bismo shvatili ovu problematiku, potrebno je prvo dobro razumjeti terminologiju. Advent ili došašće jest vrijeme iščekivanja Kristovog rođenja, kao i pripreme na Njegov drugi dolazak. Božićno vrijeme jest vrijeme proslave Kristovog rođenja, Božića (maloga Boga). Brkanje ta dva pojma dovodi do zbunjenosti koju vidimo u trgovinama, medijima i na društvenim mrežama.
Ponovit ću: došašće je vrijeme iščekivanja, a Božić je vrijeme slavljenja.
Prof. Ante Crnčević govorio je da je čestitanje Božića u došašću negiranje došašća. Da budem jasan – ne, nije grijeh čestitati Božić u došašću, ali time došašće gubi svoj smisao. Nećete slaviti dobru ocjenu na ispitu tijekom učenja za taj ispit. Nećete stavljati praznu žlicu u usta dok se juha još kuha. Zato dajte došašću onaj smisao koji mu pripada – pripravite put Gospodinu u vaša srca.
Što se tiče glazbe, u liturgiji nema dileme – u vremenu došašća pjevamo adventske pjesme, a u božićno vrijeme božićne. Izvan liturgije pravila nisu tako stroga. Zborovi će, naravno, vježbati božićne pjesme i prije samog Božića, jer moraju biti spremni za Božićno vrijeme, počevši s polnoćkom. A hoćeš li u slobodno vrijeme slušati ili pjevati božićne pjesme prije samog Božića – nije grijeh, ali vratimo se na početak ovog teksta – time obezvrjeđuješ došašće.
Sljedeća stvar koja je važna za razumijevanje ove problematike jest sam Božić, koji se u zadnjih stotinjak godina podijelio u dvije struje. Prvi je kršćanski Božić kojim slavimo rođenje našega Spasitelja, a drugi je sekularni, komercijalni. U njemu je protagonist Djed Božićnjak ili Djed Mraz sa svojim sobovima, a tu su i gnomovi, orašari i sl. Koji je smisao Božića onome koji ne vjeruje u Spasitelja – meni će uvijek biti misterij. Ali neću sada ulaziti u raspravu oko toga, držat ću se postavljenog pitanja. 🙂
Pjesme koje pripadaju toj sekularnoj struji govore o ljubavi, sreći, miru, obitelji… – super, krasno! Međutim, odakle dolazi ta ljubav, taj mir? Primijetit ćete da se Isus Krist tu ne spominje, jer to nije više Božić – rođenje maloga Boga, nego X-mas – pokloni, trgovine i kuhano vino. Pjevati o Božiću bez Boga ima smisla jednako kao i jesti omot od čokolade, nakon što je opran i očišćen od svakog traga same čokolade. Jedini spomen na čokoladu na tom omotu jest da na njemu piše čokolada.
Pa ću i ovdje reći isto – nije grijeh slušati sekularnu „božićnu“ glazbu, ali moramo biti svjesni da nas odvraća od smisla Božića – Boga koji je postao čovjekom.
fra Mario Zrakić, OFM
naslovna fotografija: Laura Lazić, Frama Zagreb– Sveti Duh