PRVI DAN (27. SRPNJA): SISAK
Ovogodišnji Hod Zagrebačkog bratstva Franjevačke mladeži održao se pod geslom: „Velike smo stvari obećali, a još su veće nama obećane.“ (2 Čel 191), a započeo je okupljanjem u bazilici sv. Kvirina u Sisku. S okupljanjem dolaze i uvodne riječi koje nam je uputio fra Davor Pavlić, OFM. U uvodnim riječima fra Davor je spomenuo gdje su samo dvojica ili trojica okupljeni i Isus je među njima te da je On sada i među nama. Misu je predvodio sisački biskup mons. Vlado Košić. Nakon mise bila je večera, a zatim klanjanje koje smo proveli u ugodnoj tišini i molitvi. Na kraju smo izvlačili ovčice i misije te poslušali pravila Hoda. Dan je bio kratak, ali ispunjen pjesmom, pričom i molitvom.
Leticia Blažičević, Frama Virovitica
DRUGI DAN (28. SRPNJA): MARTINSKA VES
Drugi dan Hoda, a ujedno i prvi dan hodanja, započeli smo u Sisku, odakle smo krenuli prema Martinskoj Vesi. Put je bio miran i lagan, pratilo nas je lijepo vrijeme, a hod su ispunili pjesma, razgovor, krunica i upoznavanje novih ljudi. Već na samom početku osjetilo se zajedništvo i radost zbog svega što nas čeka u danima koji dolaze. Veliku pauzu imali smo u Ljubljanici gdje su nas naši framaši dočekali s okrijepom, nakon čega smo odmorni nastavili svoj put. Po dolasku u Martinsku Ves imali smo ručak, slobodno vrijeme, a zatim nagovor koji je vodio fra Mislav Lukačević, OFM na temu Duh Sveti. Govorio nam je o važnosti Duha Svetoga u bratstvu, njegovim plodovima i o tome kako nas bratstvo potiče na rast u vjeri. Nakon toga smo napisali molitvu Duhu Svetomu za svoje bratstvo i stavili kapljicu ulja na papir kako bismo si kroz miris posvijestili prisutnost Duha Svetoga. Nakon RPG-a i krunice slavili smo svetu misu koju je predvodio mladomisnik fra Andrej Jozić, OFM, a na kraju mise udijelio nam je svoj mladomisnički blagoslov. Održano je i euharistijsko klanjanje koje je predvodio fra Mislav Lukačević. Nakon večere uslijedio je zabavni program, Tau TV. Svaka grupa dobila je temu od koje je trebala napraviti svoj dio televizijskog programa. Framaši su zadatku pristupili domišljato i entuzijastično. Bilo je tu framaških revija, plesova, glume, raznih šala i zanimljivih priloga, a svi su pokazali koliko su maštoviti i zabavni. Prije programa dio framaša družio se i uz odbojku, što je dodatno uljepšalo večer.
Meni je ovaj dan bio poseban, iako ga nisam provela potpuno isto kao ostali jer sam bila u radnoj grupi pa nisam hodala prvi dio puta i nisam sudjelovala na klanjanju. U početku mi je bilo malo žao što nisam prošla cijeli put, ali kroz ovu službu naučila sam koliko su važni odgovornost, strpljenje i pomaganje zajednici. Svejedno sam uživala u atmosferi Hoda i bilo mi je lijepo vidjeti koliko je cijeli dan bio ispunjen radošću, druženjem i zajedništvom.
Ana Znika, Frama Samobor
TREĆI DAN (29. SRPNJA): KLOŠTAR IVANIĆ
Hodali smo 22 kilometra od Martinske Vesi do Kloštra Ivanića. Ta je ruta ujedno bila i najdulja na ovom Hodu, ali i najteža. Mjesto velike pauze za jutarnju molitvu časoslova bilo je selo Posavski Bregi gdje smo se okrijepili i u crkvi izmolili jutarnju molitvu časoslova. Nagovor je u Kloštar Ivaniću vodio fra Davor, a govorio je o framaškim obećanjima. Spomenuo je da su framaška obećanja osobni zavjeti, a u RPG-u koji je uslijedio u mojoj se grupi raspravljalo jesu li framaška obećanja stvarno zavjeti ili ne. Fra Davorova rečenica koja mi se dosta svidjela bila je: „Bogu ne treba naša potvrda, već nama treba sidro.“ Isto tako, jako mi se svidjelo kada je rekao da obećanjima dajemo svoju slobodu Kristu. Svetu je misu također predvodio fra Davor. Nije bilo zabavnog programa na kraju dana, ali nakon večernje molitve časoslova proslavili smo rođendan framaša Frana iz Frame Trsat. Usprkos umoru i vrućinama koje su nas zatekle, došli smo korak bliže Asizu i sv. Franji.
Eva Štrgar, Frama Zagreb – Siget
ČETVRTI DAN (30. SRPNJA): DUGO SELO
Nakon nekoliko dana hoda nastavili smo naše hodočasničko putovanje putem Dugog Sela. Dan je započeo u Osnovnoj školi braće Radića u Kloštar Ivaniću, odakle smo nakon doručka krenuli na novu dionicu dugu dvadesetak kilometara. Put nas je vodio kroz Lupoglavu, gdje smo kod crkve bl. Augustina Kažotića imali veliku pauzu. Ondje smo se odmorili, okrijepili i zajedno u molitvi prikupili snagu za nastavak puta. Po dolasku u Osnovnu školu Josipa Zorića u Dugom Selu uslijedio je ručak i prijeko potreban odmor. U poslijepodnevnim satima fra Mislav Šebečić, OFMCap održao nam je duhovni nagovor na temu življenja framaških obećanja. Potaknuo nas je da promislimo kako svoja obećanja živjeti svakodnevno, ne samo riječima, nego i djelima, služeći Bogu i bližnjima. Nakon nagovora uslijedio je rad po grupama, tijekom kojega smo razmjenjivali iskustva i promišljanja o toj temi. Prije euharistijskog slavlja imali smo klanjanje koje nam je pomoglo ući u sabranost i još više raspirilo želju za susretom s Kristom u svetoj pričesti. Svetu misu također je predvodio fra Mislav, a zajedničko slavlje bilo je vrhunac dana.
Večer je protekla u veselom ozračju uz igre u skupinama. Kroz razne kreativne zadatke imali smo priliku još bolje upoznati framaše iz drugih bratstava, učiti suradnji i graditi zajedništvo. Posebno veselje izazvala je završna nagrada za pobjedničku ekipu koja je imala čast razbiti pinjatu. Ovaj dan bio je poseban i zbog rođendana naših framaša Ivana i Andrije iz Frame Kaptol, kojima od srca želimo obilje Božjeg blagoslova.
Na kraju dana posebno nas je dirnula gostoljubivost domaćina. Lokalni ljudi uložili su mnogo truda kako bi nam pripremili bogatu gozbu i pomogli oko svih potreba, pa smo se osjećali iskreno prihvaćeno i dobrodošlo. Klanjanje prije mise dodatno je pripremilo naša srca za susret s Isusom, a večernje igre pokazale su koliko se kroz zajednički rad, smijeh i razgovor mogu stvoriti nova prijateljstva. Umorni od prijeđenih kilometara, ali ispunjeni radošću i zahvalnošću, zaključili smo još jedan prekrasan dan Hoda.
Borna Josip Brkić de Torres, Frama Zagreb – Kaptol
PETI DAN (31. SRPNJA): KAŠINA
Peti dan Hoda započeli smo, po običaju, uz kreativnu i raspjevanu budnicu naših dečkiju. Nakon doručka, s ruksacima na leđima, krenuli smo na dionicu od Dugog Sela prema Kašini.
Prvu pauzu napravili smo u župi sv. Ivana apostola i evanđelista u Cerju. Tamo smo zajedno izmolili jutarnju molitvu časoslova, a velikodušni župljani okrijepili su nas i pružili nam snagu za nastavak puta. Ispunjeni tom dobrotom, nastavili smo pješačiti prema našem cilju – Kašini. Tamo su nas, ponovno raširenih ruku, dočekali domaćini u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla.
U popodnevnom programu slušali smo poticajan nagovor fra Antonija Tkalca, OFM o svecima i njihovoj pomoći u svakodnevnom životu Frame. Razmišljanja smo pretočili u plodonosan i blagoslovljen rad u grupama. Ovaj bogat i dinamičan dan zaokružili smo večernjim časoslovom i euharistijskim klanjanjem. U tišini crkve, dok su se dojmovi polako sretali, osjetio se duboki mir koji može donijeti samo ovakvo zajedništvo – umor u nogama potpuno je ustupio mjesto neopisivoj radosti u srcu.
Lucija Premuš, Frama Čakovec
ŠESTI DAN (1. KOLOVOZA): MARIJA BISTRICA
Posljednji dan hodanja kroz Lijepu našu započeo je u velikom veselju i ushićenju koje se jasno vidjelo na licima framaša. Rano ujutro započeli smo put iz Kašine do Marije Bistrice. Putem smo pjevali i molili krunicu, a išli smo tradicionalnom hodočasničkom rutom. Stali smo u župi sv. Andrije apostola u Lazu Bistričkom na jutarnju molitvu časoslova i okrijepu, ondje nas je dočekao župnik. Zadnjih smo sto metara puta trčali puni veselja. Kad smo došli do vanjskog oltara u svetištu Majke Božje Bistričke uslijedila je pjesma, ples i molitva Anđeo Gospodnji. U svetištu smo se poklonili Gospodinu i ophodom oko glavnog oltara pozdravili Majku Božju Bistričku pa smo se uputili na ručak.
Poslijepodne je fra Petar Penić, OFM održao nagovor na temu raja i ljepote Božjeg obećanja vjernima. U nagovor nas je uveo razmatranjem o raju. Potom nam je objasnio što Crkva naučava o raju, a na kraju nagovora imali smo mu priliku postavljati pitanja. Večernju svetu misu predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Marko Kovač. Za nas je to bilo iznimno iskustvo jer nas podrška naših pastira ohrabruje i potvrđuje nam da smo na dobrome putu. Na misi nam se pridružio i rektor svetišta Majke Božje Bistričke preč. Tomica Šestak. Preuzvišeni otac biskup i rektor su nam se pridružili i u vrijeme večere u dvorištu pastoralnog centra u kojem smo bili smješteni. Nakon večere spakirali smo stvari, dečki su ih ukrcali u autobuse i zaputili smo se prema Asizu, našoj najvažnijoj destinaciji na ovome Hodu.
Martina Lucić, Frama Zagreb – Kaptol
SEDMI DAN (2. KOLOVOZA): ASIZ, PORCIJUNKULA
Ovo je bio dan koji je, zapravo, bio naš cilj i kojeg smo najviše isčekivali. Cijelu smo noć putovali autobusom do Asiza, ravno do Porcijunkule. Dan smo započeli jutarnjom molitvom časoslova na trgu ispred bazilike Marije Anđeoske. Nakon toga uslijedila je duža pauza do svete mise u bazilici. Zatim je slijedio ručak kod hotela Domus Pacis i priprema za primanje potpunog oprosta i početak programa na trgu ispred bazilike Marije Anđeoske. Svi smo se zajedno veselili s grupama koje su ulazile prije nas. Onda je došao naš red za ulazak u Porcijunkulu. Dok smo se polako približavali ulazu, osjetila se sve veća radost, milost i ljubav. Kad sam kleknula u Porcijunkuli i primila potpuni oprost, osjetila sam neopisiv mir, taj osjećaj zauvijek ću pamtiti. Svi smo plakali, grlili se, osjećaj zajedništva nikad nije bio jači. Nakon toga smo imali još jednu dužu pauzu za odmor ili druženje. Za kraj, sjeli smo u autobus i otputovali do smještaja u Peruđu gdje su nas primila draga braća salezijanci. Smjestili smo se i nakon večere usnuli punih srdaca zapaljenih za Boga nakon ovog divnog dana.
Iva Bonjeković, Frama Karlovac
OSMI DAN (3. KOLOVOZA): ASIZ
Osmi dan Hod započeli smo buđenjem u predivnom salezijanskom institutu don Bosco, ali nismo se mogli dugo zadržavati u prekrasnom krajoliku kojeg nam naš smještaj u Peruđi nudi, zbog našeg današnjeg programa. Imali smo brzinski doručak i nakon jutarnje molitve časoslova odmah smo se uputili u autobuse i krenuli prema Asizu. Kada smo stigli u Asiz mogli smo birati želimo li u razgledavanje Asiza s nekim fratrom ili sami. Ja sam izabrao obilazak grada s fra Mislavom Šebečićem.
Prvo smo posjetili crkvu sv. Damjana. To je jedna od triju crkvi koju je sv. Franjo obnovio vlastitim rukama i nalazi se izvan zidina grada. Nakon razgledavanja te crkve uputili smo se prema katedrali svetog Rufina. Poznata je po tome što su se tamo krstili sv. Franjo i sv. Klara. Zatim smo posjetili rodnu kuću svetoga Franje to jest Chiesu Nuovu. Poslije smo otišli u obližnju slastičarnu i počastili se talijanskim slasticama pa smo se uputili u Santuario Della Spogliazione gdje smo vidjeli tijelo sv. Carla Acutisa. Međutim, nismo potrošili puno vremena tamo jer smo ga čuvali da što detaljnije obiđemo baziliku sv. Franje. To je jako posebno mjesto gdje je na zidovima bazilike oslikana cijela povijest sv. Franje, a vrhunac je kripta gdje se nalazi grob Franje Asiškog. Također, postoji još jedna prelijepa bazilika, bazilika sv. Klare, gdje smo zajedno s framašima iz cijele Hrvatske proslavili svetu misu koju je predvodio fra Vinko Brković, OFM. U bazilici sv. Klare nalazi se grob sv. Klare i originalni križ sv. Damjana iz kojeg je Gospodin progovorio sv. Franji da popravi Crkvu. Nakon mise malo smo ogladnjeli pa smo se uputili na ručak gdje je nekolicina nas naručila različite pizze pa smo si ih podijelili da probamo što više različitih vrsta. Imali smo još malo vremena pa smo se uputili u nekoliko dućančića da se opskrbimo suvenirima i poklonima za bližnje, ali smo se precijenili i na kraju smo morali otići s taksijem do Porcijunkule da bismo stigli na večernju molitvu. Program je završavao s večerom i druženjem u vrtu hotela Domus Pacis i ubrzo nakon toga ušli smo natrag u autobuse i vratili se u Peruđu.
Meni je ovaj dan bio predivan i jedva čekam da se opet vratim u Asiz. Sigurno su me mogli ostaviti tamo mjesec dana i ne bi mi bilo dosadno. Vidi se da Bog ima svoje prste u tom gradu tako da svakako preporučujem da otiđete na sljedeći framaški hod ili, ako baš ne možete na Hod, barem na hodočašće u Asiz. Zbog današnjeg dana razmišljam da probam naučiti osnove talijanskog kako bih lakše sudjelovao na večernjoj molitvi i da bih lakše komunicirao sa ljudima, ali vidjet ćemo koliko će to zaživjeti.
Lovro Koštić, Frama Koprivnica
DEVETI DAN (4. KOLOVOZA): LA VERNA
Deveti dan hoda framaši su se uputili na La Vernu. Fra Petar održao je još u autobusu uvodnu riječ u kojoj je objasnio važnost ovog mjesta. Dok je jednom prilikom Franjo propovijedao o Kristu, slušao ga je jedan grof čije je srce gorjelo za Boga te je, stoga, Franji poklonio dio svojega imanja, mjesto današnjeg svetišta, La Vernu. Ovdje je Franjo u osami provodio vrijeme s Bogom i molio da osjeti bar malo muke koju je Isus trpio na križu. Bog je tu molitvu uslišao. Na La Verni se Franji ukazao Krist u liku serafina i „dao” mu stigme, po čemu je Franjo postao i izvanjski sličan Kristu. Te rane ponizno je skrivao od braće. Da bi došao do La Verne, Franjo je morao dugo hodati. I framaši svake godine hodaju po uzoru na Franju: kako bi se odvojili od svakidašnjice i dublje ušli u odnos s Bogom. Stoga je ovaj dan bio posebno usmjeren na molitvu.
Po dolasku na La Vernu uslijedila je sveta misa koju je predvodio fra Benjamin Milković, OFM. U propovijedi je naglasak stavio na rane. Rane koje svaki od nas ima u sebi, ali i one Kristove po kojima smo spašeni i koje su dokaz beskrajne Božje ljubavi koja iscjeljuje naše boli. Tako i naše vlastite rane mogu izliječiti tuđe. Tu je fra Benjamin ispričao kako je jedan seljak poškropio svoje bolesno stado vodom u kojoj je Franjo oprao svoje krvave zavoje. Još je jednom krv iscijelila bol, obrisala bolest, poništila zlo. Nakon mise sudjelovali smo u molitvi devetog časa i procesiji iz bazilike do kapele sv. Rana. Kako bismo svoje vrijeme još više proveli s Bogom i u Bogu, uputili smo se osamu. Dan smo priveli kraju molitvom večernje kod Porcijunkule te zajedničkim druženjem.
Kristina Brnić, Frama Rijeka – Trsat
DESETI DAN (5. KOLOVOZA): GRECCIO
Deseti dan Hoda, kao i prethodne dane, započeli smo buđenjem uz pjesmu. Nakon uobičajenog jutarnjeg spremanja, doručka i molitve zaputili smo se prema Grecciu, mjestu u kojem je sv. Franjo na Božić 1223. godine uprizorio prve žive jaslice. Iako smo se toga dana svim sredstvima borili protiv vrućine, naši su glasovi govorili drukčije pa su autobusom odzvanjale vesele božićne pjesme. To je bio uvod u božićnu svetu misu, a predvodio ju je fra Marko Bagarić, OFM. Nakon misnog slavlja, uz puno osmijeha i zagrljaja, čestitali smo jedni drugima Božić i pogledali žive jaslice koje su pripremili naši framaši. Kako bi slavlje bilo potpuno, zajedno smo objedovali, a zatim nastavili put.
Iduća je destinacija bio Asiz, koji nam je već svima prirastao srcu. Tamo smo se odmorili uz kavu i gelato, a onda je slijedio dugo iščekivani trenutak: otkrivanje pastira i ovčica. Puni radosti okupili smo se u krug u dvorištu hotela Domus Pacis i čekali svoj red. Uzbuđenje je raslo zajedno s emocijama. Gledajući framaše kako se grle i vesele, osjetila sam veliku zahvalnost Bogu što se nalazim upravo na ovome mjestu, okružena ljudima koji se međusobno prihvaćaju i mole jedni za druge. Ovaj nas je trenutak sve više povezao i konačno riješio misterij poklončića koji su se prenosili kroz kolonu u prvom dijelu Hoda. Nakon večere, ispunjeni dojmovima, krenuli smo natrag u Peruđu.
Sara Čule, Frama Zagreb – Leopold Bogdan Mandić
JEDANAESTI DAN (6. KOLOVOZA): SVETA MISA S PAPOM
Nakon svih dana provedenih u Italiji, posljednji dan bio je vrlo kratak, bez uobičajenog programa. Vrhunac dana bila je sveta misa sa Svetim Ocem u Asizu, u bazilici Marije Anđeoske. Na misi, na blagdan Preobraženja Gospodinova, papa nas je svojom homilijom pozvao da ne budemo samo promatrači, nego da hrabro sudjelujemo u stvaranju nove i bolje povijesti uzimajući za primjer sv. Franju i sv. Klaru.
Nakon Mise krenuli smo na put prema Zagrebu. Iako je program posljednjeg dana bio vrlo kratak, činio se kao pravi način za završiti ovo naporno i ispunjavajuće putovanje. Na putu prema Zagrebu framaši i fratri imali su priliku pred cijelim autobusom izreći svoje dojmove i osjećaje. Svatko tko se osjećao pozvanim mogao je podijeliti nešto što ga je posebno dotaknulo, impresioniralo ili mu ostalo u srcu.
Daniel Čizmek, Frama Zagreb – Majka Božja Lurdska
