PRVI DAN (25. SRPNJA): VUKOVAR – BOROVO NASELJE
Ovogodišnji Hod započeli smo okupljanjem u subotu popodne u Borovu Naselju. Bitan trenutak za framaše koji su prvi put, ali i za one koji su već peti put na Hodu. Nova lica i hrpa novih ljudi s kojima ćemo se tek upoznati, ali i framaši koje smo jedva čekali vidjeti od nekih zadnjih obećanja. Nakon smještanja u dvoranu i postavljanja “kreveta” poslušali smo uvodnu riječ te zazvali Duha Svetoga da nas vodi kroz ovih deset dana. Zatim smo u crkvi izmolili krunicu i imali euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Vjeran Lazić, OFM. Nakon fine večere i druženja, večer smo završili uvodnim radom u skupinama. Družili smo se u svojim grupama i kroz razgovor upoznali framaše s kojima ćemo provesti ovih deset dana. Na kraju dana, izvlačili smo ovčice za koje ćemo se brinuti i moliti na ovom Hodu. Prije spavanja izmolili smo molitvu Večernje i smjestili se u svoje vreće spremni za počinak i za sutrašnji dan.
Ana Stefani Kumrić, Frama Našice
DRUGI DAN (26. SRPNJA): VINKOVCI – NOVO SELO
Drugi dan Hoda započeo je buđenjem djevojaka, pakiranjem stvari i doručkom. Trebalo nam je puno energije jer smo morali prehodati 22 kilometra kako bismo došli do Vinkovačkog Novog Sela. Pošto je to bio prvi dan hodanja svirači su još uštimavali žice, pjevači glasnice, a nosači zastava su tražili optimalni položaj kako bi potrošili što manje energije. No usprkos svemu tome, svima je osmijeh bio na licu. Jutarnju molitvu, koju su zajednički vodile s. Antonija Barišić Jaman, SCSC i s. Matea Čelik, SCSC, imali smo u Nuštru. Naravno, tu nije bila samo molitva, domaćini su nas počastili, no nismo mogli dugo ostati jer još nismo stigli na naše odredište. Kada smo stigli u Vinkovačko Novo Selo domaćini su nam priredili pravu gozbu. Nakon ručka slijedilo je tuširanje i kratak odmor kako nitko ne bi zaspao na nagovoru. S. Antonija i s. Matea su nam zajedničkim snagama govorile o Duhu Svetom i moram priznati da je bilo kratko, ali slatko. Nakon toga uslijedio je rad u skupinama i spremanje za euharistijsko slavlje. Misu je predvodio fra Vinko Brković, OFM, a na nedjeljnoj misi su nam se pridružili i brojni župljani. Nakon mise, domaćini su nas počastili sjajnom večerom. Takvi nahranjeni smo se vratili u dvoranu u kojoj smo spavali te smo imali slobodno vrijeme za druženje i upoznavanje sa svima. Cijeli dan se osjetio zagovor sv. Ane koju smo zajedno sa svim Anama, Hanama i ostalim izvedenicama tog imena proslavili taj dan.
Fran Galović, Frama Osijek – Tvrđa
TREĆI DAN (27. SRPNJA): RETKOVCI
Zbogom Vinkovačko Novo Selo, pozdrav Retkovci! Dan smo započeli ustajanjem vrlo rano zbog zahtjevne rutu od 19km, koja je iscrpila mnoge i ostavila nas s bolnim nogama. Uz dugu rutu, naišli smo i na prepreke na putu poput mostova (u jedva prohodnom stanju), polja te brze ceste, ali sretni i umorni stigli smo na odredište. Istaknuti događaj dana definitivno je bio prijevoz do nogometnog kluba gdje smo se tuširali, kada smo otkrili da niti jedan auto nije premali i pretijesan za framaše. Retkovčani su nas jako lijepo ugostili, napravili nam roštilj za ručak te nam otvorili vrata svojih domova za odmor i okrijepu. Popodnevni nagovor imao je naš fra Antonio Kirin, OFM koji nam je govorio o Božjim obećanjima kroz povijest i njihovom očitovanju sada. Dan smo završili odlaskom kućama domaćina gdje smo se okrijepili i naspavali kako bismo mogli hrabro nastaviti svoj put dalje.
Lucija Lukić, Frama Vukovar – Borovo Naselje
ČETVRTI DAN (28. SRPNJA): STARI MIKANOVCI
Četvrti dan započeo je buđenjem oko 6 sati, svatko u svojoj „jednonoćnoj” obitelji. Okupili smo se ispred retkovačke crkve Presvetog Imena Marijina te krenuli na hodočašće dugo 11 kilometara prema Starim Mikanovcima. Putem smo imali pauzu za jutarnju molitvu u Vođincima, na kojem smo poslušali nagovor s. Gite Klobučar, SCSC na temu „Što je Isus u našem životu?”. Po dolasku u dvoranu OŠ Stjepana Cvrkovića raspremili smo stvari i podijelili se za tuširanje, u dvorani ili na igralištu NK Šokadije. Nakon toga uputili smo se u DVD Mikanovci, gdje smo ručali punjene paprike, a zatim se zasladili kolačima. Poslije ručka vratili smo se u dvoranu. U školi smo imali popodnevni nagovor koji je također pripremila sestra Gita, te smo se nakon rada u skupinama uputili u crkvu, gdje je euharistijsko slavlje predvodio vlč. Bruno Diklić, delegat našeg nadbiskupa mons. Đure Hranića, koji je prenio pozdrave biskupa i blagoslovio nas na našem putu. Nakon mise ponovno smo se vratili u DVD, gdje smo večerali, uživali u tradicijskim pjesmama i otplesali jedno slavonsko kolo. Na kraju dana vratili smo se u dvoranu i tako završili naš četvrti dan.
Gabriel Petrović, Frama Đakovo
PETI DAN (29. SRPNJA): PIŠKOREVCI
Dečki su nas kao i svako jutro probudili pjesmom. Uslijedilo je spremanje, pakiranje, doručak pa polazak. Bližimo se Dragotinu, a danas smo imali samo 14 km do Piškorevaca. Usput smo stali u crkvu sv. Nikole u Budrovcima, gdje smo izmolili jutarnju molitvu, poslušali kratak nagovor koji je vodila s. Rafaela Jozić, SCSC, odmorili se i nastavili dalje. Nakon molitve, smijeha, pjesme, plesa i znojenja, stigli smo u Piškorevce! Najeli smo se dobrog čobanca, zahvalili domaćinima i poletjeli na tuširanje. Odmorili smo se, podružili i poslušali drugi nagovor. Vodila ga je s. Rafaela, a onda smo imali i rad u skupinama. Nakon slobodnog vremena, uputili smo se na svetu misu koju je vodio fra Ivan Crnković, OFM, a nakon mise imali smo i euharistijsko klanjanje, koje je također vodio fra Ivan i bilo je predivno. Napunili smo dušu, a onda i tijelo. Zahvalni na večeri, vratili smo se u dvoranu i onda je uslijedio najbolji dio večeri, zabavni program! Igrali smo razne igre, ali nakon zabave uslijedila je večernja molitva. Umorni i sretni smo zaspali što prije jer je sutra zadnji dan u Hrvatskoj!
Emily Peičević, Frama Vukovar
ŠESTI DAN (30. SRPNJA): DRAGOTIN
Dan smo započeli buđenjem u 6:00, nakon čega smo doručkovali i krenuli hodati. Ruta od Piškorevaca do Dragotina iznosila je deset kilometara. Vrlo brzo stigli smo na kratku pauzu u Novim Perkovcima gdje smo napunili baterije i krenuli prema Dragotinu. Kao i uvijek, posljednjih sto metara trčali smo i na kraju presretni plesali na cilju.
U crkvi smo molili jutarnju molitvu i imali kratki nagovor koji je predvodio fra Marko Ćosić, OFM. Tema nagovora bila je zahvalnost za sve ljude koji su nam omogućili Hod. Nakon nagovora uputili smo se prema Trnavi gdje smo se tuširali, a nakon tuširanja imali smo ručak. U 16:00 imali smo popodnevni nagovor koji je također predvodio fra Marko. Govorio je o grijesima, ispovijedi te je detaljno objasnio svaku Božju zapovijed prolazeći kroz vrlo iskren ispit savjesti. Nakon nagovora imali smo osamu za ispit savjesti i organiziranu ispovijed.
Fra Marko Ćosić također je predvodio euharistijsko slavlje na kojem su sudjelovale i naše obitelji. Bili smo presretni jer smo ih ponovno vidjeli, a naši su koferi konačno postali lakši. Slijedila je večera uz popratni glazbeni program (harmoniku), gdje smo zaplesali kolo, zabavljali se i stavljali kofere u autobuse. U autobusima smo se rasporedili, pomolili se za put i krenuli prema Italiji. Dan je bio dosta opušten, ispunjen radošću pjesmom i plesom.
Emanuela Sertić, Frama Đakovo
SEDMI DAN (31. SRPNJA): LA VERNA
Naš Hod nas je doveo do jednog od najsvetijih franjevačkih mjesta – predivne La Verne. Po dolasku, u tišini i ljepoti ovog svetog brda, proslavili smo svetu misu koju je u predivnoj bazilici predvodio fra Antonio Kirin, OFM. Bila je to savršena prilika za duhovnu pripremu i zahvalnost za sve korake koje smo dotad prešli. Nakon mise dobili smo dragocjeno vrijeme za obilazak La Verne, mjesta prožetog dubokom poviješću i mirom. La Verna je visoka, pošumljena planina u talijanskim Apeninima gdje je sveti Franjo Asiški rado boravio u osami i molitvi te gdje je 1224. primio svete rane (stigme), što ovo mjesto čini jednim od glavnih simbola franjevačke duhovnosti. Nakon što smo upili ljepotu i povijest ovog mjesta, zajedno smo ručali, uživajući u zajedništvu.
Ovaj posjet La Verni za mene nije bio samo običan obilazak, već sam dobila priliku za pravo meditativno i kontemplativno iskustvo. Cijelo vrijeme obilaska provela sam u potpunoj šutnji i molitvi, a ta tišina na svetoj planini donijela mi je duboki mir koji mi je bio iznimno potreban. Posebno me se dojmio onaj poznati viseći kamen i legenda koja kaže da će pasti na onoga tko bez grijeha prođe ispod njega. Uz to, snažan utisak na mene ostavile su i predivne freske u hodniku kroz koji se prolazi da bi se došlo do same kapelice u kojoj je sveti Franjo primio stigme. Punih srdaca i s dojmovima koji su se još slijegali, napustili smo svetište i krenuli prema mjestu Cannara, gdje smo bili smješteni. Nakon dolaska uslijedilo je raspakiravanje i zasluženi odmor. Slobodno vrijeme proveli smo u opuštenom druženju i povezivanju, no ono što me se u Cannari najviše dojmilo bila je nevjerojatna toplina lokalnih ljudi koji su nas primili u svoje mjesto. Taj osjećaj dobrodošlice i ljudske topline savršeno je zaokružio ovaj blagoslovljeni dan.
Lana Svirčević, Frama Slavonski Brod
OSMI DAN (1. KOLOVOZA): GRECCIO/CASCIA
Danas smo se ustali oko 6:30 te smo tako započeli naše jutro u Cannari gdje smo smještani. Radna skupina nam je priredila doručak te smo se nakon doručka uputili za Greccio, gdje smo uživali u prekrasnim pogledima, izložbi jaslica, predivnoj crkvi gdje smo imali euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Marko. Na Grecciu smo kao i svake godine proslavili Božić uz božićne pjesme i žive jaslice. Nakon Greccia smo se uputili k svetoj Riti u Casciu gdje smo mogli vidjeti neraspadnuto tijelo sv. Rite, te euharistijsko čudo koje se dogodilo u bazilici. U Cascii smo imali vremena za obilazak crkve, samostana i kapele koje smo mogli razgledavati, ali naravno i u kojima smo mogli moliti. Nakon posjete sv. Riti uputili smo se do grada Asiza gdje smo posjetili baziliku sv. Klare, baziliku sv. Franje, Chiesa Nuovu, gdje su nam naši duhovni asistenti rekli bitne stvari o tim mjestima. Nakon obilaska Asiza uputili smo se na večeru sa kojom smo završili naš dan. Usprkos umoru i putovanju uživali smo biti na mjestima gdje su nama dragi sveci kročili i živjeli.
Edita Martinović, Frama Otok
DEVETI DAN (2. KOLOVOZA): ASIZ, PORCIJUNKULA
Ovaj dan je bio nešto posebniji, pa smo se tako i kasnije budili, čak u 8 sati. Nakon što smo se razbudili i doručkovali, pošli smo u Asiz na svetu misu. Misa je započela u 11:30, a držao ju je card. Ángel Fernández Artime, SDB. Nakon što je misa završila, ručali smo kod hotela Domusa Pacisa i pripremali se za ostatak dana. U 14:30 je započeo program na trgu ispred bazilike Gospe od Anđela gdje su se redali svi hodočasnici koji su imali zajednički cilj, potpuni oprost i ulazili u baziliku da ga prime. Kad je došao red na nas, bilo nas je znatno više nego ikog drugog. Stajali smo u dugačkoj koloni, držali se za ruke i čekali da nas voditelj programa prozove nakon čega smo kleknuli, poljubili tlo i krenuli prema bazilici. Vikali smo Mir i dobro! sve dok nismo stigli do ulaza u baziliku. Nakon nekoliko minuta tišine unutar bazilike i smirivanja samog sebe, ušao sam u samu Porciunkulu i stavio pred Boga svoje najveće nakane i molitve. Samo nekoliko sekundi sam bio unutra, ali mislim da sam ih iskoristio u potpunosti. Čim sam izašao iz bazilike, vidio sam mnoštvo framaša kako plaču i grle se, nakon čega sam im se i ja pridružio. Slijedio je zabavni program gdje smo svi plesali na njihove talijanske pjesme. Možda nismo znali što govore, ali dokle god su veličali Gospodina, mi smo u redu s time. Napokon je i došlo vrijeme da se uputimo nazad u Cannaru gdje smo večerali i proveli ostatak večeri u Božjoj i bratskoj ljubavi.
Niko Devald, Frama Našice
DESETI DAN (3. KOLOVOZA): ASIZ
Zadnji dan ovoga Hoda Frame započeli smo ranim buđenjem, spremanjem naših stvari za polazak kući te pospremanjem soba i čišćenjem WC-a. Pri dolasku u Asiz posjetili svetište sv. Damjana, gdje je Bog progovorio sv. Franji poznatu uzrečicu da popravi Crkvu. Tamo su živjele sestre klarise pa smo mogli vidjeti kako je izgledao njihov prvi samostan, njihovu blagovaonu i vrt te mjesto gdje je sv. Klara preminula. Poslije dolazimo do katedrale sv. Rufina gdje smo mogli vidjeti i izloženu relikviju sv. Karla Acutisa kod jednog od oltara, njegovo srce. Nakon tog obilaska, slijedilo je slobodno vrijeme. Mogli smo ga iskoristiti za posjetu groba sv. Karla Acutisa u crkvi sv. Marije Velike i groba sv. Franje u bazilici sv. Franje. U 15 smo sudjelovali na misi u bazilici sv. Klare, koju je predvodio naš područni duhovni asistent fra Vinko Brković, OFM. S nama su na njoj bili i framaši iz drugih područnih bratstava koji su išli na framaški hod. Poslije mise pronašlo se još vremena za odlazak na sladoled i kavu. Mogli smo hodati ili ići gradskim prijevozom do hotela Domus Pacis gdje nam je bio održan završni rad u skupinama. U njemu smo podijelili naše dojmove Hoda. Na istom prostoru je slijedilo poznato i uzbudljivo otkrivanje ovčica. Tamo smo i večerali, otplesali zadnji ples te smo se pozdravili s drugim framašima s kojima smo se sprijateljili i zbližili, koji su nam obilježili ovaj Hod. Uskoro smo pošli kući iz Asiza puni dojmova još nesvjesni što smo sve proživjeli.
Framaški Hod nam je donio novi pogled na svijet. Shvatili smo koliko zapravo trebamo biti zahvali za svakodnevne stvari koje imamo. Pomogao nam je u strpljenju i međusobnom prihvaćanju te smo si posvjestili da ovim danom naš Hod ne završava, nego tek počinje. On će biti sada naša svakodnevica u kojoj ćemo se truditi biti bliži Kristu.
Rafael Brodar, Frama Osijek – Tvrđa