Današnjom nedjeljom ulazimo u sveto vrijeme adventa, tj. iščekivanja dolaska Isusa Krista. Prvo na što nas ovo vrijeme asocira su zornice i nedjeljno paljenje svijeće na našim vijencima. Naravno da je ovo vrijeme nešto više: ono je jedna priprema. Priprema duše, duha i tijela za veliki blagdan.
U ovo prvoj nedjelji, prvoj zapaljenoj svijeći na našim stolovima želimo se vratiti na početak Svetoga Pisma, na njegovu prvu knjigu. Knjiga Postanka na samom svojemu početku sadrži prvi navještaj Isusova rođenja. Sad se možemo zapitati kako to da ta knjiga sadrži prvi navještaj ako je pisana puno prije Isusa. Trebamo se sjetiti Isusovih riječi da Pismo govori o njemu ili pak onoga poznatog događaja na putu u Emaus: „Protumači im što u svim Pismima ima o njemu.“ (Lk 24, 27)
Danas uzimamo Post 3, 15 koji kaže ovako:
„Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene,
između roda tvojega i roda njezina:
on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.”
Tekst se nikada ne smije vaditi iz svojeg konteksta, odnosno uzimati samo jedan dio i njega tumačiti i promatrati kao nešto zasebno. Tako i u ovom tekstu treba vidjeti pozadinu: Bog stvara sve dobro i čovjeka, krunu svega, kao vrlo dobro. U svemu tome dogodio se, kako jednostavno zovemo, „pad“. Čovjek je, zaveden od zmije koja je slika napasti, zla i ponosa, pao u grijeh te se na jedan način odvojio od Boga i zajedništva s njime. Ne samo od Boga, nego od jedinoga izvora radosti, mira, ljubavi i života.
Naravno da pisac ove knjige nije bio prisutan u ovom trenutku i nije mogao čuti riječi koje će Bog izgovoriti. Ipak, mi Sveto Pismo uzimamo kao nadahnuto od Boga i kao takvo ono sadrži poruku upućenu nama. Poruka je ovog teksta da Bog neće ostaviti čovjeka, nego odmah nakon pada on ima plan i obećanje: da će doći Onaj koji će popraviti ovo palo stanje! Ne samo da će popraviti (jer taj popravak nam nije i ne može biti jasan kako će se dogoditi), nego će i pobijediti neprijatelja. Nekoliko je stvari pomalo čudno u ovom tekstu i teško ga je shvatiti jer se može tumačiti na više načina. No, ovdje želimo gledati u kršćanskom pogledu i pogledu Božića.
Bog, koji je Stvoritelj svega, je taj koji zameće neprijateljstvo. Međutim, ne u našem negativnom smislu, nego u biblijskom, a to je da zlo i tama nemaju veze s dobrotom i pravim svjetlom, tu nema nikakva dualizma. On to neprijateljstvo stavlja između tri osobe: zmije, žene i njezina roda (ploda). Ne želimo ulaziti u detaljnu analizu ovih osoba, nego želimo ovaj događaj pogledati iz konteksta Božića.
Žena o kojoj se govori Crkva je prepoznavala kao Mariju i Crkvu, a u potomstvu, Isusa i vjernike. Žena, odnosno Marija je osoba koja nas prati u ovome vremenu došašća jer u svojem krilu nosi Evanđelje, nosi Kraljevstvo Božje, nosi Riječ, nosi Spasitelja Gospodina Isusa. Ovo davno proroštvo ili obećanje dano na prvim stranicama Biblije, mi kao Crkva, kao živo tijelo Isusovo promatramo i radujemo se njegovom ostvarenju u večeri Božića.
Ono što si možemo uzeti iz ovog teksta i staviti u svoj život jest ovo neprijateljstvo. Ja bih rekao „sveto neprijateljstvo“. Ne prema čovjeku, nego prema grijehu kojeg zmija nudi. Neprijateljstvo prema zlu, grijehu, razdoru i ostalim stvarima koje advent čine udaljavanjem od Boga. Sprijateljimo se s onom koja u krilu nosi Mesiju, zazovimo njezinu majčinsku pomoć.
fra Mislav Lukačević, OFM