Nakon duge pauze poslije Hoda, cijela Frama Osječkog područnog bratstva okupila se 25. listopada u Vukovaru te smo time započeli XI. Područnu školu animatora, pod geslom: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 5,2). Nakon što smo se izgrlili i smjestili u Pastoralnu dvoranu sv. Bone, naš dragi područni duhovni asistent fra Vinko Brković, OFM uveo nas je kratkom riječju u ovaj događaj te zazivom Duha Svetoga započeo ovaj predivan vikend. Sa župljanima smo izmolili krunicu, te je uslijedio vrhunac dana, a to je Sveta misa koju je predvodio fra Vinko, te nakon mise i klanjanje, na kojem smo Kristu predali sve naše muke i sva naša mjesna bratstva. Okrjepljenog duha, uz druženje smo krenuli na počinak.
Čim je svanula zlatna zora nad gradom na Dunavu, naše područno vijeće nas je probudilo pjesmom te smo radosno krenuli danu u susret. Nakon jutarnje i doručka, uslijedilo je prvo predavanje, u kojem nas je područno vijeće informiralo o tome zašto i kako vodimo susrete, i na koji način najbolje održati pažnju našeg bratstva. Uslijedio je rad u skupinama te plenum na kojem smo dodatno utvrdili gradivo, nakon kojeg je naša područna VF Margareta Šota uputila riječ voditeljima formacije, ali ujedno i svima nama, te nas osokolila da budemo pravi animatori, vrijedni znaka Tau kojeg nosimo oko vrata. Potom je uslijedio ručak – najbolji dio dana, te smo se nakon slobodnog vremena za odmor uputili na drugo predavanje koje je predvodio fra Domagoj Vincelj OFM. Fra Domagoj nam je predivno objasnio ljepotu komunikacije; o tome kako nam ona pomaže spoznati Krista u drugima i tako znati ljubiti bližnje, ali istovremeno ljubiti i sebe, jer smo svi djeca Božja. Nakon rada u skupinama i kratke osame, uputili smo se na krunicu i misu, gdje nas je propovijedanjem ohrabrio đakon fra Tomislav Sabadžija TOR , te nas pozvao da ustrajemo u našem framaškom pozivu. Nakon odlične večere, uslijedio je večernji program, gdje se naše najdraže područno vijeće, uz pregršt sramotnih slika i „behind the scenes“ video, oprostilo od nas i zahvalilo nam na svemu što smo im pružili. Tada je i fra Vinko, u događaju koji je mnogima izazvao suze u očima, zahvalio svakome od vijećnika, te tako njihov mandat simbolično priveo skorom kraju. Tada smo kao obitelj proveli ostatak večeri uz pjesmu, ples, smijeh i pokoju suzu, ali ovaj put radosnicu. Polagano smo i taj dugački dan priveli kraju.
Tako je svanuo i treći, zadnji dan te smo se nakon jutarnje i doručka, zajedno s narodom uputili na misu. Na misi nas je fra Vinko potaknuo da se uzdamo u Boga i da krijepimo svoju vjeru, jer će nam ona uvelike pomoći tijekom našeg života. Poslije svečane nedjeljne mise, uputili smo se u dvoranu, gdje smo dočekali posljednje predavanje koje je imao Vlatko Glavaš, teolog iz Vukovara i bivši framaš, koji nas je pozvao da budemo svjetlo svijeta – da ne svijetlimo sakriveni i tamo gdje je već svjetlo, već da hrabro izlazimo u mrak svijeta i osvjetljavamo ga. Nakon Vlatkovog odličnog nagovora, spremili smo naše stvari, ručali te se uputili na podjelu diploma, gdje je svaki framaš dobio diplomu, koja, iako je samo komad papira, pokazuje da su iz Vukovara izašli kao drukčija osoba, kao osoba koja će biti animator u punom smislu te riječi. Radosni, ali žalosni zbog rastanka, uputili smo se nakon toga našim domovima, spremni u našim mjesnim framama, korak po korak, mijenjati svijet!
Marko Bijuklić, Frama Našice