Kao članovima franjevačke obitelji, sv. Franjo bi nam trebao biti uzor, ali to se ne događa baš često. Imamo mi formacijske susrete, upoznajemo njegov život, ali sve to ostane kao jedna lijepa priča koja završava jednako brzo kao i susreti o njemu. K tome, današnji govor o sv. Franji je katastrofalno loš – sveli smo jednoga sveca na priču o ekologiji i međureligijskom dijalogu. Takav svetac može biti uzor nekima ili bolje rečeno jako uskom krugu ljudi, ali ne i širokoj populaciji framaša na različitim mjestima našega planeta. Za to su krivi sami franjevci, jer smo se uvukli u jednu priču iz koje se više ne znamo izvući. No, što možemo napraviti kada je stanje takvo? Trebamo se vratiti na izvore, baš kao kad je rijeka zaprljana, treba poći uzvodno do izvora gdje je voda čista i tamo se napiti čiste vode.
Toma Čelanski kaže ovako o sv. Franji:
„Premda nam je bio sličan po tome što je mogao trpjeti, ipak se nije zadovoljio samo time da obdržava općenite zapovijedi nego je najgorljivijom ljubavlju udario putem svekolike savršenosti, uzdigao se do vrhunca savršene svetosti i dosegao granicu svakog savršenstva. Zato svaki stalež, svaki spol, svaka dob u njemu ima divne primjere spasonosnoga nauka, a ima i osobit uzor svetih djela. Ako tko odluči rukom posegnuti za onim što je jače i nastoji čeznuti za najvišim darovima uzvišenijeg života, neka se ogleda u ogledalu njegova života i naučit će svekoliko savršenstvo. A naći će u njega prikladne upute i oni koji se odluče za niži i ravniji put i boje se verati po strminama i uspinjati na vrhunac planine. Oni napokon koji traže znakove i čudesa neka istražuju njegovu svetost i naći će ono što traže. Njegov slavni život jasnije obasjava savršenstvo prijašnjih svetaca.“
Toma nam govori kako svatko može pronaći nešto za svoj život kod sv. Franje, a ne samo pojedinci zaduženi za razvrstavanje staroga papira. Svatko se može ogledati u njegovu životu i pronaći nešto za svoj put, pronaći pomoć za one trenutke kada ne znamo kako dalje. Ponekad je zaista teško, borimo se svakoga dana, ali kao da se ne mičemo s mjesta.
No, to nije razlog za pretjeranu paniku. Jer životopisi svetaca nisu njihovi životi. Oni su samo ulomci njihovih života i to često probrani da prikažu samo ono lijepo, a prešućuju ono ružno kako nekoga ne bi sablaznili. Mislim da je to dobro, ali nam to ne daje ponekad punu sliku života.
I tu je Toma Čelanski zakon, jer u I. životopisu nije prešutio početke Franjina života:
„Roditelji su ga od rane mladosti odgajali za ispraznosti svijeta. Dugo je on obijesno nasljedovao njihov bijedni život i vladanje. Zapravo, postao je taštiji i objesniji od njih. Tako bijedan bijaše početak čovjeka kojega danas častimo kao sveca jer je zaista svet. Takav je bio od djetinjstva pa gotovo sve do dvadeset i pete godine svoga života. To je razdoblje bijedno proigrao i uludo potrošio. Štoviše, u ispraznosti života nadmašivao je svoje vršnjake. Bio je poticatelj zala i natjecao se u mnogim budalaštinama. Svi su mu se divili, a on je nastojao sve ostalo preteći sjajem isprazne slave, vragolijama, posebnostima, lakrdijaškim i ispraznim riječima i pjesmama. Odijevao se raskošno i mekušno. Bio je veoma bogat, ali nije bio škrt, nego rasipan.“
Franjo je mogao postati svetac samo zato što je bio gorljiv u svemu što je radio, bilo da je griješio ili okajavao grijehe, bilo da je ljubio ili činio pokoru. Franjo nam nije uzor u svom životu kao rasipnik, nego u svojoj ustrajnosti da bude svet. Padao je na tome putu, ali nikada nije ostao ležati, nego se vraćao Bogu. Zato nam poslanica Hebrejima kaže: „Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru.“ (Heb 13,7). Tako i mi, nasljedujući kraj Franjina života možemo doći do svetosti, svatko u svom domu, poslu ili školovanju.
Franjina snaga za svetost nije bila u razgovoru s pticama ili sultanom, nego u razgovoru s Bogom. Njegova snaga je proizlazila iz čitanja Božje riječi i euharistije. Ako uzmete Franjine spise vidjet ćete što mu je bilo na duši – euharistija, riječ Božja i dobar život braće i vjernika. Pustite današnje konferencije o ekologiji i dijalogu, naš Franjo nema gotovo nikakve veze s time, tu ga ne možete nasljedovati. Možete njegovim primjerom ući u odnos s Bogom i potom sudjelovati u tim „franjevačkim“ programima, ali to sudjelovanje malo vrijedi bez ovog prvog koraka. Ljubiti euharistiju i riječ Božju, to je Franjin recept za svetost!
Ako se pitate koji je odgovor na pitanje iz naslova, odgovor je da može svatko, ali potrebno je upoznati Franju iz onoga što sam o sebi kaže ili iz onoga što želi drugima poručiti. Neka nam ova korizma bude poticaj svima da upoznamo život sv. Franje kako bismo ga mogli nasljedovati, ali i dati priliku drugima da ga nasljeduju. Ne možemo očekivati nove nasljedovatelje sv. Franje, ako im nemamo što ponuditi. I da, vidjeli ste kakav je bio njegov život skoro 25 godina – nemojte nikada nikoga odbaciti odmah, dajte im priliku da postignu svetost u Frami!
P. S. – trebate razvrstavati otpad, samo nemojte govoriti da je to zato što je Franjo to radio.
fra Vinko Brković, OFM
naslovna fotografija: Laura Lazić, Frama Zagreb – Sveti Duh