[V: Neka se nitko ne oholi, nego neka se hvali križem Gospodinovim]
Pogledaj, čovječe, na koliko te je dostojanstvo postavio Gospodin Bog, jer te je stvorio i oblikovao na sliku svoga ljubljenoga Sina po tijelu i slična njemu (usp. Post 1,26) po duhu. A sva stvorenja koja su pod nebom sama od sebe služe svome Stvoritelju, upoznaju ga i pokoravaju mu se bolje nego ti. Pa ni đavli ga nisu raspeli, nego ti si ga s njima raspeo i još uvijek razapinješ uživajući u manama i grijesima. Čime se dakle možeš hvaliti? Da si naime tako oštrouman i mudar te znaš sve spoznanje (usp. 1 Kor 13,2) i znaš tumačiti sve razne jezika (usp. 1 Kor 12,28) i oštroumno istraživati nebeske stvari, svime se time ne možeš hvaliti. Ta jedan đavao znadijaše o nebeskim, a sada zna o zemaljskim stvarima više nego svi ljudi, pa da i postoji netko tko je od Gospodina primio posebno spoznanje najviše mudrosti. Isto tako i da si ljepši i bogatiji od svih i da čak činiš čudesa istjerujući đavle, sve je to protiv tebe i ništa tebi ne pripada i time se ništa ne možeš hvaliti. Ali ovim se možemo hvaliti: slabostima svojim i svakodnevnim nošenjem svetoga križa (usp. 2 Kor 12,5) Gospodina našega Isusa Krista.
Iz Opomena svetog Franje
Otvorimo svoje oči i pogledajmo koliko smo blagoslovljeni. U svakom smo trenutku voljena djeca Božja. Sve što imamo je dar Božje ljubavi. Kada bismo samo znali koliko nas Bog ljubi, plakali bismo od sreće.
Gospodin Bog je nas oblikovao na sliku svoga ljubljenog Sina. On nije htio nebo bez nas: zato nas je stvorio i zato nas beskrajno ljubi. On nas ljubi do te mjere da nam je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni (usp. Iv 3,16-21). Isus Krist je ljubav koja na se prima svu našu slabost i naše boli.
No, što mi činimo? Mi među svim stvorenjima najmanje služimo našem Stvoritelju. Mi ga našim grijesima razapinjemo. Isus je na zemlji našao grijeh, kojem Bog nije bio stvoritelj. Mi ljudi smo u samom početku počinili grijeh. Grijeh koji je sve ono loše u čovjeku. No Isus je u prvom redu došao na zemlju, trpio, umro i uskrsnuo da pobjedi grijeh.
Zatim, nemojmo se hvaliti sa našim darovima i vrlinama koje ugrožavaju druge. Nismo ni svjesni koje posljedice naše uzvisivanje i naša oholost donosi drugima. Važno je biti svjestan svojih slabosti i svaki dan si posvijestiti da smo nitko i ništa bez Krista. Križ je najveći znak poniznosti. Sveti Franjo nam zato govori da se hvalimo svakodnevnim nošenjem križa Gospodina našega Isusa Krista jer nam je to put k svetosti.
Budimo ponizni i u radosti nosimo križ Isusa Krista. On koji nas beskrajno ljubi bez obzira na sve primio je sramotnu smrt na se i tako nas uči poniznosti. Stoga radosno i zahvalna srca pođimo u susret našem Gospodinu.
Gospodine Isuse Kriste, pomozi nam da budemo svjesni naših slabosti. Daj nam da, usprkos slabostima i grijesima, ne zaboravimo da smo i dalje vrijedni u Božjim očima. Amen.
Gabrijela Bošnjak, Frama Beč