[XVIII: O samilosti prema bližnjemu]
Blago čovjeku koji podnosi svoga bližnjega u njegovoj slabosti, kao što bi htio da on njega podnosi da je u sličnu stanju (usp. Gal 6,2). Blago sluzi koji sva dobra vraća Gospodinu Bogu (usp. Tob 13,12), jer tko sebi što zadrži, sakriva za se novac Gospodina Boga svoga (Mt 25,18) i od njega će se oduzeti ono što misli da ima (Lk 8,18).
[XXV: Opet o istinskoj ljubavi]
Blago sluzi koji bi toliko ljubio i poštovao brata svoga kad je daleko od njega, koliko da je s njim, i koji o njemu ne bi govorio iza leđa ništa što ne bi mogao s ljubavlju reći pred njim.
Iz Opomena svetog Franje
Kakva je to ljubav prema bližnjemu?
Za početak, tko su nama „bližnji“ ?
Bližnji su nam osobe kojima je najpotrebnija naša pomoć, naša ljubav i naša utjeha. „Blago čovjeku koji podnosi svoga bližnjega u njegovoj slabosti, kao što bi htio da on njega podnosi da je u sličnu stanju“, jedan je od citata iz Opomena sv. Franje. Zašto je toliko bitno ljubiti i pomoći bližnjemu dok je on u nevolji? Zato što, kada je on na dnu, tražit će nekog tko će mu moći pokazati kako se vratiti na onaj put (Božji put) s kojeg je skrenuo.
Možda taj bližnji neće vjerovati u Boga, ali to ne smije promijeniti naš cilj, a to je, naravno, da mu pomognemo. Bez obzira na to kakva je osoba taj bližnji, moramo ga ljubiti onakvog kakav je, jer ,ako ga ne ljubimo i ne pružamo mu ljubav koja mu je potrebna, on se neće moći samostalno vratiti na Božji put. Isto tako Isus nas uči da je jako bitno ljubiti bližnjega svoga, jer je on nas sve ljubio i dalje nas ljubi, iako smo ga zbog našeg grijeha pribili na križ. To je samo pokazatelj da je svaki čovjek dostojan naše ljubavi i pomoći.
Također, kada ljubimo i pomažemo bližnjemu, naša se duša veseli i tako proslavlja Gospodina i donosimo Mu sva dobra koja smo učinili.
„Blago sluzi koji bi toliko ljubio i poštovao brata svoga kad je daleko od njega, koliko da je s njim, i koji o njemu ne bi govorio iza leđa ništa što ne bi mogao s ljubavlju reći pred njim.“
Ovaj citat vrlo je blizak prvom citatu, no ima drugačije značenje. Citat nam kazuje da i dalje ljubimo našu braću, sestre – bližnje. Kroz ovu opomenu možemo zaključiti da nema te udaljenosti koja nam daje pravo da možemo ogovarati, tračati i vrijeđati našeg brata ili bližnjega iza leđa, jer, ako to sve radimo njemu iza leđa, onda iz nas ne izlazi nikakva ljubav, nego dvoličnost koja će nas kad-tad uništiti. Jer kada bilo koga iza leđa „pljujemo“ i ogovaramo, lažemo prvenstveno njemu, ali i sebi o tome kakvi smo mi i koliko zapravo volimo naše bližnje i sebe. Također, kad to radimo, bježimo od istine, uvlačimo se u grijeh laganja i tako škodimo najviše sebi jer se trujemo grijehom koji će se iznova ponoviti ako nastavimo biti takvi, dvolični. Na takav način ne slavimo Boga nego se još više udaljavamo od njega. Isus nije okretao leđa drugima nego je uvijek imao jednaku ljubav za sve i to nas je učio, i tako bismo mi trebali početi postupati.
Stoga moramo uvijek nastojati ljubiti svoga brata. Kada ga ljubimo svim srcem, onako istinski kako je Isus ljubio nas, možemo mu pomoći svladati sve prepreke i navoditi ga na pravi put. Moramo također uvijek ostati isti kad smo s njim i kad smo daleko od njega. Jer kako se mi ponašamo i što činimo bližnjem i bratu tako će se sve to odraziti u kasnijem dijelu života. „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.“ (Mt 7, 12). Dobrim djelima i ljubavlju ostajemo čisti te ostajemo blizu Gospodinu.
Mir i dobro!
Samuel Rogulja, Frama Vukovar