Daruj jutro Gospodinu

Drveće polako gubi svoje lišće. Još pokoja krošnja zasvijetli svojim žućkastim tonovima, još uvijek šuška pod nogama u popodnevnoj šetnji… Ali, već se i u zraku i pogledom na termometar osjeti – priroda se sprema za počinak. Polako pjeva svoju uspavanku pred zimski san i posljednjim obrisima kista ostavlja tragove. I dok sve vuče na spavanje, iz dubine nas razbuđuju zvonke riječi liturgije prve nedjelje adventa – Bdijte! Jer nešto se veliko ima dogoditi. Ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. (Mt 24,42)

Mise zornice često su nam prva misao vezana za ovo vrijeme radosnog iščekivanja. Još iz djetinjstva pamtim onaj osjećaj uzbuđenja pred prvu zornicu, ranog buđenja i, priznajem, ponekad slatkog vraćanja u krevet „još malo prije škole“. Otvaranje adventskog kalendara i prozorčića s čokoladicama koje nisu baš uvijek sve na broju dočekale svoj dan.

Pamtim i osjećaj one posebne radosti nakon tog jutarnjeg susreta s Gospodinom, buđenje u nekoj drugačijoj tišini dok sve još spava… Dolaskom u samostan, jutarnje Svete Mise postale su dio moje svakodnevice, ali, ipak su u ovo adventsko vrijeme nekako drugačije.

Moram priznati da sam i ove godine s nekim djetinjim nestrpljenjem iščekivala ponedjeljak, prvu zornicu. Istina, ponekad bih tako rado produžila spavanje… No, Gospodin kaže: „Bdijte!“ I ja mu imam što dati. Pa čak i svoju pospanost ali i svoju želju, volju.

Spremamo se za velik događaj. Svake godine naizgled isti, a opet uvijek iznova drugačiji. Ipak, danas se želim zadržati samo na danas. Na jednom danu iščekivanja. Kao što mi nestrpljivo iščekujemo blagdan Kristova rođenja, pripremamo se za Njegov dolazak, tako On nestrpljivo iščekuje naše buđenje svakog novog jutra. Gleda nas i čuva dok spavamo i ne može dočekati da se ujutro probudimo, čak prije zore, i provedemo dan s Njim. Ne može dočekati pokazati nam koliko nas ljubi. Očitovati nam svoju prisutnost u malim stvarima svakodnevice. Ohrabriti nas na putu iščekivanja Njegova ponovnog dolaska. Živjeti kroz nas.

I dok sve oko mene izvana poziva na san, Gospodin u nutrini nježno šapuće svoj poziv na više vremena s Njim. Na bdijenje s Njim. A neki se pozivi ne odbijaju. Pozivi na ljubav. Pozivi od Onoga koji ljubi onako kako samo On može. Darujmo stoga svoja jutra, pripremajmo svoja srca i bdijmo radosni jer znamo da On dolazi. On je tu.

s. Amadea Birovljević, SCSC

naslovna fotografijea: Iva Serenčeš, Frama Vinkovci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)