Obećanja Frame Zagreb – Leopold Bogdan Mandić

Ah… kako opisati doživljaj davanja obećanja. To nije samo taj jedan dan, ta Sveta Misa ili taj tekst koji pročitamo pred oltarom… to je puno, puno više.

Kako bih uopće mogla dati obećanja, trebala sam prvo provesti puno vremena na Frami, tj. u svome bratstvu; upoznati ga i zbližiti se s njim. U samom početku to je bilo teško. Bila sam zatvorena i sramežljiva, nisam vjerovala u sebe te sam na susrete dolazila isključivo zbog svojih interesa i traganja za odgovorom na pitanja koja su mene mučila. Ono što sam tražila nisam dobivala sve dok nisam bolje upoznala bratstvo. U svakoj pojedinoj osobi, mogla sam naći odgovor na moje pitanje. Nevjerojatno je na koje sve načine Gospodin progovara.

I nakon dugih priprema i duhovne obnove došao je i taj dan, 8. svibnja 2022. Pri ulasku u crkvu svaki framaš nosio je komadić drveta sa svojim imenom te smo od tih komadića stvorili jedan veliki tau. To je savršen prikaz franjevačkog bratstva, jer od jednog komadića ne bismo načinili cijeli tau, već je bila potrebna sloga i zajedništvo većine kako bismo ga oblikovali.

No, da se vratim na temu, doživljaj davanja obećanja. Taj osjećaj, potaknut svim ovim dogodovštinama, jednostavno se mora doživjeti. Kada zbor mladih framaša zapjeva i kamen bi se naježio, i ona bakica u klupi koja moli i pita se što li će biti od ove djece i njoj suza kvasi lice, a kamo li nama. Predivno je znati da pored sebe imaš brata i sestru.

Gledajmo u Gospodina i potražimo ga u jednostavnosti srca!

Gabriela Antunović, Frama Zagreb – Leopold Bogdan Mandić


fotografije: Frama

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.