Catholic Games Missionaries grupa je četvero mladih kreativnih katolika. Čine ju studentica teologije Marija Hardi (23) iz Vukovara, studentica ekonomije Marija Bošnjak (23) iz Iloka, magistra kulturologije Dora Kujek (25) iz Samatovaca i diplomirani knjižničar Juraj Repinac (30) iz Satnice. Oni su osmislili i izradili katoličku društvenu igru Učini pravu stvar. Zanimljivo je da su troje od njih četvero bivši framaši – Marija Hardi bila je framašica u Frami Vukovar, a Dora i Juraj u osječkoj Frami Tvrđa.
Od vas četvero svatko dolazi iz različitog mjesta, a i studirate, ili ste studirali, u različitim gradovima. Tko ili što vas je spojilo?
Marija:
Hm… Govoreći s moje strane, Doru sam poznavala zapravo još s Frame. Juraja sam upoznala kada nam se pridružio timu prije nešto malo više od godinu dana. A s Marijom sam se prvi put susrela na Forum Plus Startup Inkubatoru i tamo je zapravo i počeo naš tim. Tamo smo se nekako skompali, osnovali tim, krenuli s izradom igre i eto. Pokupili Juraja s ulice. (smijeh)
Juraj:
(uz smijeh) Istina. Kad sam već spomenut, ovako je bilo s moje strane. Ja sam upoznao prvo Doru.
Dakle, vas tri ste već bile u timu i onda su te one samo pozvale?
Dora:
Da, mi smo već bile u timu i jedan član je otišao, on je isto bio framaš. U jednom smo trenutku izgubili članove i onda sam ja pozvala Juraja, tako da nije ni važno gdje sam ga ja upoznala iako sam znala Juraja od prije, već sam prepoznala da bi on mogao postati članom našeg tima i on je došao.
Znači da vas je zapravo spojio Forum Plus?
Dora:
Ja sam tada vodila osječku podružnicu udruge Forum Plus Hrvatska i bilo je nekoliko sudionika koji su se prijavili na taj jedan program, odnosno akademiju koju su polazili u tom trenutku. Tamo je svatko od sudionika morao razviti neku ideju. I u jednom je trenutku Marija [Hardi] predložila ideju o smišljanju katoličkih videoigara, ali mislim da je bilo to previše ambiciozno za početak. Onda je spomenula katoličke društvene igre.
Kad je ona to spomenula i kad je malo više objasnila svoju ideju, tamo je bio profesor koji je postao i naš mentor, Igor Jakobfi. On je profesor na teologiji na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, držao nam je predavanje o socijalnom nauku Crkve. On nam je predložio da će nam financirati ideju ako ju imamo. I mi smo rekli: pa dobro, evo, imamo više ideja, ali smo nekako razmotrili da je ta Marijina najbolja i to nam je već bila početna prilika. Dobili smo ju da bismo nešto mogli ostvariti. A inače, Igor Jakobfi je dio udruge Prijatelji svetog Martina iz Belog Manastira i tako smo se spojili s udrugom. On nam je, na neki način, bio inicijator preko kojeg je sve započelo. Naravno, akademija je završila i onda smo nastavili s igrom. Tad smo se oformili kao tim.
„Ima loših ideja koje su promijenile svijet. Kako onda tek dobre ideje mogu promijeniti svijet!”
A što vas je konkretno nadahnulo za sadržaj? Koliko sam shvatila, to su kartice s pitanjima.
Marija:
Da, radi se o situacijskim karticama. Što se tiče toga što nas je nadahnulo… U tom trenutku smo baš i na Forum Plusu radili većinu lekcija prema, budući da je bilo temeljeno sve na socijalnom nauku Crkve, Docatu. Odlučili smo igru temeljiti upravo na Docatu i socijalnom nauku Crkve, malo povezati to s moralom jer su to dvije grane iste katedre. Dosta je sve to isprepleteno. Ustvari su nas i te neke situacije koje smo i čuli tijekom polaženja akademije isto nadahnule što su nam neke majke, odnosno roditelji pričali kako imaju problema s odgojem djece u vjeri. Sve nas je to nekako potaknulo da osmislimo igru koja će njima olakšati taj dio odgoja. Vodili smo se prvenstveno Docatom i životnim iskustvom, ja bih isto rekla.
Razlog zbog kojeg vas zapravo sada intervjuiram za Frama-portal je zanimljivost da je ¾ vas bilo u Frami. Doduše, Juraj nije dao obećanja, ali Dora je bila u mjesnom vijeću. Marija, ti si bila i u područnom. Kako je to utjecalo na igru? Poznato je da su framaši ovako veseli, raspjevani, radosni…
Dora:
Ja sam u vremenu kad sam vodila Forum Plus bila u Frami Tvrđa i nekako mi je i došla ta milost da odem u Forum upravo zbog Frame. Spomenula si obećanja i to su mi baš bili posebni trenuci u Frami. Tako me, mislim, i najviše oblikovala. I, naravno, framaški Hod. Ali ono što bih istaknula je da sam tijekom jednog susreta na Frami napravila igru. I ja se sjećam toga toliko bistro. Imaš puno susreta i držiš nekakva predavanja ili što god, nastojiš biti kreativan. Ali jednom sam napravila igru i to mi je bilo toliko predobro! Sad se ne mogu sjetiti koja je bila tema susreta. Milost je bila u meni kroz koju je došlo to saznanje da bismo možda mogle ići u tom smjeru s ovim timom kad sam bila u Forumu. Nešto mi se tu otkrilo u tom trenutku, a ja bih rekla da je time Frama imala i utjecaj, barem na mene, a onda i na Forum i na naš tim dugoročno.
Juraj:
Što se mene tiče, ono što je na mene utjecalo konkretno, i na ideje i to sve, to je nekakav mladenački duh koji sam osjetio, između ostaloga, i u Frami. To nije nešto što čovjek može osjetiti u zajednicama gdje su članovi svi već prešli 27. ili 28. godinu. Mi, koji smo već u tridesetima, već počinjemo život shvaćati i gledati na drugačiji način kad dođe ta odgovornost, kad dođe samostalnost i ostalo. A mladi i u Frami većinom mogu sebi dopustiti da budu djeca zato to i jesu i onda taj poticaj od Duha, ta nekakva sloboda koju imaju im omogućava da se izražavaju drugačije nego što se izražavamo mi. Kroz to nekakvo iskustvo druženja s mladima meni je bilo lakše uživjeti se u situacije koje smo konkretno morali osmišljavati za ovu katoličku društvenu igru. Imali smo jednom zadatak zamišljati nekakve stvarne situacije u kojima su se nalazili mladi i zato smo trebali imati određenu dozu empatije da možemo suosjećati s njima, da možemo se staviti u njihove cipele. Definitivno se ne bismo mogli staviti u njihove cipele da nismo imali priliku malo biti s njima i družiti se s njima i vidjeti način na koji oni razmišljaju, a tu je definitivno Frama igrala ulogu.
Marija:
Da, ja dan-danas isto kad imam vremena, naravno, dođem na susrete Frame u Vukovaru i stvarno uživam biti tamo s mladima. Upisala sam teologiju da bih im mogla nekako pripomoći u tom rastu u vjeri i približavanju Boga. Igramo nekakve igre i uživam u tome zato što stalno razmišljam, imam na umu na koji način bi mogli sada približiti Boga ili neko otajstvo vjere tim mladima i djeci. Ne znam, jednostavno uživam u tome. To mi pomaže da vidim njihova razmišljanja, stajališta, da vidim u kojem smjeru trebamo izrađivati naše igre. Na koji način pomoći, na koji način komunicirati s njima. Da se uživimo u njihov jezik, da to onda njima možemo na što razumljiviji način približiti i isto tako na što kreativniji način. Da im bude i dostupno i zabavno i razumljivo u isto vrijeme.
Pošto Marije Bošnjak nema ovdje pa ne mogu nju pitati, ali jeste ikad ovako pričali o Frami, jeste li govorili nešto u smislu Kad sam ja bio na Frami… i slično?
Dora:
Ja se sjećam da smo mi imali jednom Team building, bio je advent u Tvrđi, i da smo navratili svi na Framu. Tako da imaju neko iskustvo, ali mislim da smo bili previše okupirati igrama da pričamo o Frami općenito. Barem je to moj stav. Ali da, nije nam Frama bila prvotna inspiracija za igru, ali je nešto što dugoročno možemo upotrijebiti, em iskustvo, em znanje, em poznanstva za razlučivanje što je mladima potrebno. U tome i je bogatstvo Frame i kroz to ćemo sigurno i graditi i osmišljavati igre.
Marija:
Da, ja sam htjela samo nadodati da smo bili na jednom Team buildingu u Iloku, a prva obećanja na koja sam išla su isto bila u Iloku. Nažalost se Frama tamo onda ugasila, ali, evo, to mi je bilo baš lijepo sjećanje. U toj franjevačkoj crkvi smo bili. Kod one tvrđe, tj. tvrđave. To mi je bio baš drag trenutak jer nisam bila u Iloku doslovno od tih obećanja, a to je bilo prije jako puno godina. Nećemo sad o godinama. (smijeh)
Sva su mi sjećanja opet došla doslovno s početka Frame. To je stvarno bio jedan lijepi trenutak. Ali bih isto podržala što su već rekli Juraj i Dora. Definitivno mislim da bismo mogli u budućnosti surađivati s Framom, možda napraviti neku igru na temelju Frame, vidjet ćemo.
Nova igra na vidiku
Dakle vi se još planirate nastaviti baviti, znači, ne mislite da vam je ovo prva igra?
Dora:
Naravno. Ja bih rekla da smo prvo započeli visoko, a sad ćemo ići samo još više, ali to zvuči malo oholo, bit ćemo malo na zemlji. Da, ali, u svakom slučaju, mislim da možemo otkriti da je druga igra u izradi. Zapravo, gotovo je gotova. I treća i četvrta u osmišljavanju, tako da ćemo se sigurno dugoročno baviti ovime.
A o toj drugoj igri, ako smijem malo pitati, o čemu se radi? Ukratko, dvije, tri riječi, kad će biti gotova, kad se planira?
Marija:
Jako, jako kratko. Samo spoiler. Radi se o strateškoj kartaškoj igra koja je temeljena na kršćanskoj vjeri i to je sve što možemo zasad otkriti. Kada ju možemo očekivati, ne znamo, to baš puno ne ovisi o nama jer smo samostalni izdavači, tako da o tome ne možemo ništa reći, ali mi se nadamo ove godine. Možda 2023. bude i u prodaji.
Vau, baš lijepo! Nadam se da ćemo ju uskoro moći igrati. A, sad, za kraj, par brzinskih pitanja.
Što poručujete mladima koji žele napraviti nešto slično kao vi, a ne znaju kako ili ne znaju s kim?
Dora:
Pa prvo, ako žele smišljati igre, definitivno bismo razmotrili njihov ulazak u tim. (smijeh) Naravno, šalim se, ali ne šalim se. Drugo, mislim da je to ono tvoje pitanje povezano s angažmanom. Ja bih rekla da se na Frami, ali i općenito, kao katolici, trebamo učiti odvažnosti, hrabrosti. Ja bih im rekla da rade na krepostima, da nema vjere bez kreposti i da će ih jedino to držati u životu. To trebaju stvarno jačati jer na kraju dana moći će ostvariti i ostvarivati Božju volju samo ako rade na tome.
Juraj:
Ja bih svim mladima koji se žele baviti s takvim stvarima poručio da ne odustaju od svojih snova. Ako imaju neku kreativnu ideju koju žele pronositi kroz svijet, neka se ne boje to činiti. Kreativne ideje koje nastaju u glavama ljudi su ideje koje jako često mogu promijeniti svijet ako dođu dovoljno daleko.
Ima loših ideja koje su promijenile svijet. Kako onda tek dobre ideje mogu promijeniti svijet! Toliko ljudi mogu promijeniti. Tako da bih ih definitivno potaknuo da ozbiljno istraže način na koji mogu to učiniti.
Marija:
Da, ja bih se složila sa svime i rekla bi da je danas jako lagano doći do informacija, samo što je možda teško započeti. Koliko god glupo zvučalo, ali to je ključan trenutak: upustiti se u to i stvarno krenuti s time – onda će se puno vrata otvoriti. Mi podržavamo ideju izrade katoličkih igara, to je naša strast i rado ćemo igrati i tuđe igre. Ja sam ljubiteljica društvenih igara, tako da rado bih imala u kolekciji još katoličkih igara. Jednog dana, daj Bože, ako budem roditelj, majka, da mogu svoju djecu pomoću nečega isto tako odgajati. To je lijepa zamisao. Lijepo bi bilo to ostvariti, tako da se nadam se će se još mnogo mladih odvažiti na taj put. I sretno! Budite ustrajni.
A što poručujete framašima, kako da se oni uključe u djelovanje Crkve?
Dora:
Ja bih rekla da svaki framaš, kao i svaki katolik, treba otkriti svoje nutarnje poslanje, zvanje. To nije lako, ali u življenju kreposti i obećanja koje framaši imaju kad dođu do neke razine, tu se polako počne otkrivati koji su im darovi i talenti dani. Kroz to trebaju graditi i ići u svijet, graditi svoj život prvotno, a na taj način i Crkvu kao udovi Crkve. Jer na kraju dana mogli smo mi, ja bih rekla, ići u puno boljem smjeru, ne znam, bilo je drugih prilika. No, prepoznali smo da je ovo Bogu važno i nama isto i da mi želimo vršiti volju Božju. I mislim da je ono što je ključno da mladi otkriju i prepoznaju što je to Njegova volja, a onda i stvarno idu za tim bez obzira na svijet, bez obzira na to što će to možda nekom biti smiješno, bez obzira na sve jer na kraju dana vrijedi, vrijedi služiti Bogu.
Juraj:
Ja ću još samo reći da mladi koji su u Frami definitivno ne bi trebali zaboraviti da ih Bog ljubi i da trebaju stremiti tome da zadrže dobar i kvalitetan odnos s Gospodinom u godinama koje dolaze jer je to jedina ljubav koja je vrijedna, jedina ljubav koja učvršćuje čovjeka i cijeli ostatak života. Preporučio bih svim framašima da nastave raditi na tome dijelu odnosa s Gospodinom.
Marija:
Ja ću samo citirati svog dragog profesora i reći da bi se svako jutro trebali probuditi i pitati Gospodina koja je Njegova volja za nas i što želi da učinimo kao već što je i sveti Franjo to radio. Već samim time bit ćemo bolji kršćani kada prepoznamo taj poziv. Pozvala bih svakoga da pokuša tu i tamo pitati Gospodina pa možda i čuje jednom taj glas.
I još jedno kratko pitanje za kraj. Najveći križ i najveći blagoslov u izradi igre?
Dora:
Meni je bio najveći križ moja nestrpljivost. Za izradu su trebale dvije godine, to je trajalo dosta. Ja sam to htjela odmah, imamo ideje, to je to. Da, moj križ je definitivno to nestrpljenje. A najveći blagoslov, ja mislim, mi je tek došao nedavno, nakon dvije godine rada na tome, nedavno kad sam bila na klanjanju, kad sam shvatila da to sve ima puno dublji smisao koji tek vidiš kad se potpuno daš u to. Najveći blagoslov mi je taj smisao koji mi je došao iz toga.
Juraj:
Meni najveći križ zapravo bi bio to što u nekim navratima sam jako teško mogao, da tako kažem, žonglirati sa svojim privatnim životom i sa svojim profesionalnim životom što se tiče traženja posla i s angažmanom koji mogu dati u izradi ove katoličke društvene igre. U puno navrata mi je bio stres kad sam pokušavao te stvari balansirati u životu, ali nekako, eto, uspio sam to sve na kraju postići. Nisam odustao i nisam se povukao, to je dobra stvar. I najveći blagoslov je za mene bio kad sam vidio zapravo rezultate cijelog tog rada, kad sam vidio koliko su ljudi sretni, koliko ljudi vole, mladi pogotovo, igrati društvenu igru. Taj dio. I kad sam shvatio da će nam se sav taj trud i financijski isplatiti. Za mene je to isto bio jedan veliki blagoslov jer to došlo u baš dobrom trenutku.
Marija:
Da, ja sam jako dugo razmišljala o križu i ne znam što da kažem, iskreno. Vjerojatno dvije i pol godine neprospavanih noći i konstantna pitanja je li ovo stvarno ono što Gospodin želi da učinimo. A najveći blagoslov – definitivno osmijesi na dječjim licima dok igraju našu igru. Mislim da to sve nadoknadi, sve ove dvije i pol godine.
Zapratite Catholic Games Missionaries i na društvenim mrežama. Mir i dobro!
razgovarala: Laura Lazić, Frama Zagreb – Sveti Duh
naslovna fotografija: Catholic Games Missionaries