Sjećam se prvog puta kada sam ugledala ovu knjigu. Bilo je to povodom proslave 20 godina djelovanja Frame Zagreb – Sveti Duh pod geslom: „Sve je kratko što nije vječno. Sve je malo što nije sve.“ Tada je bila predstavljena knjiga Vječni zaljubljenik u izdanju Frame Zagreb – Sveti Duh i Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga. Zastala sam kraj klupe na kojoj su bile izložene knjige, razgledala, ali nisam obratila preveliku pozornost. Sljedeći put kad smo se knjiga i ja susrele bilo je za vrijeme mojih studentskih dana kada sam trebala napraviti susret o sv. Franji. Tek sam tada shvatila zašto su svi opisivali tu knjigu samo riječima hvale i postala sam upravo jedna od osoba koja samo tako može pričati o tom djelu. Sada smatram da knjigu treba pročitati, ne samo onaj koji pripada franjevačkoj obitelji, ne samo mlada osoba, nego svatko, i oduševiti se njome. Kao i svaka knjiga, različito ju shvatimo ovisno o životnim situacijama i periodu života u kojem se nalazimo te s kakvim se problemima susrećemo – onim svakidašnjim, svjetovnim, i duhovnim, te nikad nije naodmet uzeti ju ponovo u ruke i pročitati ju ponovo.
Autorov živopisni i romanizirani stil pisanja nudi drugačije iskustvo čitanja o životu sv. Franje za razliku od uobičajenih životopisa. No, ne smijemo ju doživjeti samo kao zgodnu priču jer je napisana upravo na temelju životopisa priznatih Franjinih životopisaca i samih Franjinih tekstova. Uz dobro poznate činjenice iz Franjinog života, dodane su legende za koje se smatra da nam mogu barem malo pomoći u dočaravanju Franjinog duha i karaktera. Upravo to je cilj knjige, pokušati barem malo dublje zaviriti u život sv. Franje, koji se meni često čini jednostavan, tajnovit, shvatljivo neshvatljiv. Naslov, Vječni zaljubljenik, opisuje ličnost sv. Franje. Kaže: „On je doslovno bio zaljubljen u Ljubav, u Boga, u poniznost, poslušnost i siromaštvo, u sve što je lijepo i uzvišeno, u svijet i u sva Božja stvorenja. Zbog toga se čitav život ponašao opijeno, neuobičajeno i neobzirno, upravo kao neizlječivo zaljubljeni.“ Ima trenutaka kada sam pomislila da taj naslov odgovara i samom autoru zbog njegovog oduševljenja koje se može osjetiti čitajući retke koje je on napisao. Naslov stvarno dočarava sv. Franju. Ako išta zasigurno znamo o sv. Franji, onda je to koliko je bio predan, poslušan i ponizan upravo zbog Ljubavi. Bismo li mi mogli išta učiniti, bez da gledamo na vlastitu dobrobit i korist, a da nije zbog Ljubavi prema bilo kome i bilo čemu? Sv. Franjo je u tome uspijevao, darovao je cijeloga sebe Bogu i kao takav nam se postavlja primjer da ništa nije nemoguće ako imamo povjerenja u Njega.
Nisam jedna od osoba koja najbolje pamti trenutke i okolnosti u kojima se nešto dogodilo pa tako ni ne znam je li ovo što ću reći samo plod moje mašte ili sam od nekoga to stvarno čula. Nas sv. Franjo treba nadahnjivati tako da kad pogledamo u njega vidimo kamo su njegove oči uprte i da mi upremo svoje tamo gdje i on – u Nebo, prema Bogu. Iako se kroz vrijeme mijenjaju mnoge stvari, načini, običaji i tradicije, neke stvari ostaju iste. Ljudi u svojoj srži ostaju isti pa ih tako muče i slični problemi. A rješenja se također ne razlikuju mnogo. Podnaslov knjige glasi „Poruka sv. Franje Asiškoga braći i suvremenom svijetu“. Poruka je nekad poruka i za danas, za nas, a Vječni zaljubljenik nam ih otkriva.
Za kraj, ova knjiga godine nije samo knjiga godine. Rekla bih da je ovo knjiga (za) generacije. Ja svojim riječima ne mogu prenijeti ni djelić onoga što sama knjiga sadrži. Stoga, ne budimo lijeni, uzmimo stvar u svoje ruke, u ovom slučaju knjigu, i zavirimo u svijet sv. Franje na novi način i pritom se nadahnimo kako bismo mogli biti što vjerniji navjestitelji Evanđelja u suvremenom svijetu!
Emilija Brglez, Frama Klanjec
Tekst je preuzet iz framaškog časopisa Tau, broj 1 (80), godina XXVI., travanj / svibanj 2018., rubrika Knjiga godine