Velika Subota – dan molitve i šutnje. Stojeći kraj Kristovog groba, razmišljam o grijesima i snazi zla. Grijeh je ozbiljna stvar i ne treba ga shvaćati olako. Kaže jedan citat: „…odvratnija je duša u grijehu, nego gubom izgriženo lice…“ To nam slikovito dočarava koliko je grijeh odvratan i opasan. Zato je Isus dao život, da se ja, svaki put kad pogriješim, iznova očistim od te gube.
Gledajući tako u Isusa, prisjećam se Njegove muke i razmišljam o žrtvi koju je za mene učinio. Zar me je netko toliko volio da je čak dao i svoj život za mene? Tek kad si to uistinu posvijestim uočavam veličinu tog čina. Znao je On da ću ja griješiti, da ću ponovno padati u iste grijehe, no svejedno je to učinio.
Kolika je ljepota i snaga ljubavi! Od kuda onda meni pravo ljutit se na svoga brata. Grešan sam kao i on. Možda je danas on mene povrijedio, sutra ću ja njega. Zato smo tu da praštamo i da ljubimo jedni druge onako kako nas je On naučio:
„Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.“ (Iv 13, 15)
Stoga jedino što Mu ja mogu uzvratiti je jedan veliki osmjeh koji poručuje: „Hvala Ti za svu ljubav koju si mi iskazao i koju mi iskazuješ! Hvala Ti što me ljubiš ovakvu kakva jesam!“
S tim osmjehom na usnama, zapalit ću i ove godine svoju vazmenu svijeću, te zajedno sa svojom braćom i sestrama zapjevati Kralju Slave!
Marina Rakić, Frama Osijek – Tvrđa
Ovaj je tekst izvorno objavljen 7. travnja 2012. na Frama portalu (tada se Marina prezivala Basić).
naslovna fotografija: Hans Burgkmair – „Krista nose u grob“ (1520.)