Otkad se niste igrali skrivača? Ja se već dugo nisam igrala, ali tu igru nikada neću zaboraviti. I da me netko sada pozove, istog trena bih se uključila! Ta tko nije volio igru skrivača? Jedva čekaš da netko pokuca na vrata i kaže “Ajmo se igrati žmurice!”.
Kažu mi da se “odrasli” ne igraju skrivača. Barem ne radi druženja i zabavljanja. Nažalost!
Nedavno sam razgovarala s jednom ženom. Otkrila je da je teško bolesna. Nije željela da prijatelji znaju o njezinoj bolesti. Nije htjela da oni pate s njom. Nije htjela da oni brinu zbog nje. Znala je da joj je umrijeti i željela je čuvati svoju tajnu.
Rekli su neki kako je stvarno milosrdno svojom patnjom ne “opteretiti” drugoga, kako je uistinu hrabro odlučiti patiti bez riječi i nikome ništa ne reći…
Žena je nakon nekog vremena otišla u Očev zagrljaj. Tad se od nekih bliskih njoj moglo čuti puno žaljenje što nije vjerovala u njih i njihovu snagu, što im nije dopustila da budu s njom, da propate s njom, da se oproste od nje…
Nije prošlo dugo ni od razgovora s jednom slijepom gospođom. Nije čitav život slijepa. Sljepoća je, kaže, došla kao posljedica bolesti. Nedostaju joj ljudi! Nedostaje joj netko s kim bi mogla izaći prošetati! Netko s kim bi mogla razgovarati!
“Odrasli”, sigurna sam, to žele, ali ne znaju na jednostavan način pozvati na igru skrivača. Oni, umjesto poziva na igru, kažu ono: “Ne želim time baš nikoga opterećivati”, “Ne želim da to itko zna!”, “Što će ljudi pomisliti ako saznaju?” i tako dalje i tako dalje. Ili, pak, tiho vape ono: “Sam/a sam!”.
Korizma je pravo vrijeme za igru skrivača s dječjim pravilima. Igru skrivača koja donosi radost! Ako si se sakrio toliko dobro, ako si od svakoga sakrio svoje slabosti i poteškoće, virni malo tom glavom, dopusti da ti pomognu, dopusti da te pronađu! Ako si odustao od drugoga, ako više ne znaš gdje je, ako se s njim dugo nisi čuo, znaj da možda taj drugi vapi za tim da bude baš od tebe pronađen. Odbrojavanje je završilo, vrijeme je traženja!
Mislim da nam je na kraju svima u igri skrivača najbolje bilo okupljanje kod mjesta koje je predstavljalo “pik”. U zajedništvu i radosti onog koji traži i onih koji su pronađeni! “Pik, spas za mene”, “Pik, spas za tebe”!
Marta Radoš, OFS Trsat, Rijeka