Korak po korak i polagano se približavamo polovici našeg korizmenog puta. O korizmenom vremenu toliko toga već znamo. Izgleda kao da je sve svake godine isto pa se, iz tog razloga, i ne trudimo toliko oko nečeg novog. Idemo onim ustaljenim i dobro utabanim putem: malo više milostinje davati, na križni put ići, nečega se odreći, malo se pomoliti. Dobro poznata šablona. Što bismo trebali više?
Možda se neka novina uvede, pa je tako sve popularniji planinarski križni put za mlade. Zapravo, razmišljajući, shvatih kako je to još jedna od zamki za nas. Koliko god se korizma živi u zajednici, toliko je više istina kako je korizma vrijeme samostalnog rada, tj. rada na sebi.
Korizma je zapravo vrijeme koje bi trebalo svake godine biti potpuno drugačije za svakoga od nas. Korizma je vrijeme kroz koje bismo svake godine trebali staviti naglasak na jednu sitnicu. Tako ja odlučih kako je za mene korizma ove godine vrijeme u kojem trebam ponovno otkriti ljepotu života. Na to nas posebno potiču liturgijska čitanja kroz korizmu: ponovno otkriti u punini ljepotu i radost življenja. Koliko nas zapravo Bog voli. I papa Franjo nas potiče u svojoj pobudnici Radost evanđelja kako je potrebno otkriti ljepotu Božje spasiteljske ljubavi očitovane u Isusu Kristu umrlom i uskrslom (br. 36).
Ovo je vrijeme u kojemu bismo trebali otkriti kako u našem životu postoji red, logični slijed događaja. Trebamo otkriti kako svako naše zašto u životu ima svoje zato. Trebamo otkriti kako i najteži životni trenuci mogu biti prilika za novi početak ili za novo usmjeravanje našeg života prema Dobru. Ne bi bilo dobro da se i kroz ovo vrijeme ponašamo poput mnogih koji samo nagonski odgovaraju na svoje potrebe i tako zapravo postaju listovi koje vjetar raznosi. Korizma bi trebala učvrstiti naš životni korak. Korizma bi nam trebala pomoći ponovno otkriti ljepotu: biti čovjek.
Svi želimo biti lijepi. Istinska ljepota dolazi iznutra. Stoga nam je ovo vrijeme darovano za uljepšavanje. U tome nam mogu pomoći tri potpuno besplatna sredstva:
- post,
- molitva,
- djela ljubavi.
Navedena sredstava mogu nam pomoći otkriti ljepotu ljudskog dostojanstva. Ne treba postiti samo od materijalnog, već ponajprije od onog što nas manje čini ljudima: ogovaranja, zlih misli, ružnih riječi, lijenosti… Molitva: predanje u ruke Onoga koji te neizmjerno voli i koji želi da računaš i na njega u svojem životu, koji Ti želi pomoći kada se osjetiš nemoćnim, koji te želi zagrliti kada se osjetiš obeshrabrenim, koji ti želi pružiti ruku i povesti te kada se osjetiš izgubljenim.
Djela ljubavi očituju se u ljepoti zajedničkog življenja, pripadanja zajednici Crkvi, Frami, obitelji, svijetu. Ljepota koju otkrivaš svaki put kad odlučiš biti blizu onima koji su ostavljeni postrani od drugih. Različitost se očituje u siromaštvu, bolesti…
Ovi korizmeni dani vrijeme su kada bismo posebno trebali paziti na svojih pet osjetila: vid, sluh, dodir, okus i njuh. Biti budni i nastojati birati što se gleda, što se sluša, a iznad svega koje se riječi izgovaraju.
Istina je kako je korizma vrijeme ozbiljnosti, nade i, iznad svega, dosljednosti. Znamo da nam Crkva preporučuje nesudjelovanje na zabavama, koncertima i inim slavljima (ma tko se toga još drži?). Čini mi se kako imamo malu krizu dosljednosti. Odlučimo i znamo što treba, ali teško ustrajemo. Draži su nam neki kompromisi. Stoga nam ova korizma može biti nova prilika za promjenu života izvana i iznutra.
Lakše nam je popravljati život izvana: dati malo milostinje, odreći se pušenja, alkohola, slatkoga ili čega ne već, ali ne dođe li do promjene iznutra (srca) nakon ovih 40 dana, lako ćemo se vratiti starim navikama. Napustimo staro i okrenimo se novome. Tada ćemo doživjeti korizmu kao milosno vrijeme, vrijeme za promjenu. Tada ćemo moći konačno dopustiti Bogu da zauzme mjesto koje mu i pripada u našem životu. A onda se nemojmo iznenaditi kada nas Bog iznenadi.
Vratili ste nam se! Super!