FOTO: Duhovni kapitul Primorsko-istarskoga područnog bratstva

U vikendu od 17. do 19. ožujka održan je duhovni kapitul Primorsko-istarskoga područnog bratstva Frame na kojem je sudjelovalo 25 framaša s Frama Rijeka-Krnjevo, Rijeka-Trsat, Rijeka-Žabica i Pula. Domaćini našim framašima bili su fratri Franjevačkog samostana u Pazinu koji su srdačno ugostili naše framaše te im omogućili smještaj. Framaši su kapitul otvorili svetom misom.

Framaš = misionar

Ovim kapitulom otvorena je godina misionarenja povodom koje su framaši ručno izradili zastavice područnog kapitula na kojima je žuto srce. Upravo je to veliko srce potrebno da bi netko mogao postati misionar i širiti ljubav. U sredini srca nalazi se Tau, simbol franjevaštva, ali i križ koji svatko od nas nosi u svome životu.

Sestra Marija Pia Tadijanov svojim je predavanjem osvijestila framašima da su pozvani biti misionari. Naravno da to ne znači kako je nužno putovati u Afriku, Aziju ili Ameriku s ciljem misionarenja, već u svojim obiteljima, mjesnim bratstvima i gradovima treba prenositi Božju riječ, djelima iskazati milosrđe i ne oglušiti se na potrebe drugih jer, kako kaže sveti Jakov, “vjera bez djela je mrtva”. Upravo se framaši nisu oglušili na potrebu jedne od svojih. Naime, Darija s Trsata je, unatoč činjenici da hoda s hodalicom, prisustvovala kapitulu i to prvi put bez roditelja. Zahvaljujući Lucijani, voditeljici formacije s Trsata, ali ostalim framašima koji su joj u tome pripomogli kad god je zatrebalo.

Jedan od zadataka koje je sestra Pia zadala bio je i razgovor o Bogu s prirodom, travom, cvijetom ili kakvom životinjom. Iako se isprva činilo čudno, framaši su zadatak prihvatili te tako došli do nekih novih spoznaja.

“Razgovarao sam s malim stablom jabuke. Promatrao sam kako cvijeta. Bila su 24 cvijeta na tom stablu. To će cvijeće roditi plodom. Možda neće svi plodovi uspjeti, ali to malo stablo će i dogodine cvjetati i davati sve od sebe kako bi plodovi bili što uspješniji. Ono će otrpjeti zimu i svake će godine rađati iznova i iznova. I neće odustajati. Isto je s Bogom, On nas ljubi bez obzira na sve. Iznova i iznova.“

Poziv na svetost

U uvodnom predavanju, koje je održao domaćin fra Marinko, govorilo se o svetosti. Tko može biti svet, kako ostvariti svetost, pitanja su čiji je odgovor veoma jednostavan: svi mi. Svi kršćani su pozvani na svetost, no da bismo svetost ostvarili potrebno je željeti biti svet, željeti biti bliže Bogu, sjediniti se s njime. To se najbolje postiže molitvom i prisustvom svetim sakramentima, osobito sakramentom Pomirenja. Bog nam, kroz svećenika, odrješuje grijehe i oslobađa nas, a to nam je jedan od najvećih darova kojima nam On udjeljuje svoje milosrđe.

Fra Tomislav Šanko, duhovni asistent Frame Rijeka-Krnjevo, u svom predavanju kaže: “Svetost se postiže kod onih koji su voljeni”. A svi smo mi voljeni. Nitko od nas nije sam, ta Bog je umro za nas na križu da bi grije naše otkupio. Zar bi to napravio netko tko nas ne voli? Netko tko nas ne ljubi? I sâm nam Isus kaže: “Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio”.

Bog je uvijek isti, a opet nov!

Nama ljudima ponekad je teško, čak i nezamislivo pojmiti Boga, upravo jer što ga pokušavamo ukalupiti. Bog ne ulazi u naše kalupe. Ovo, pak, ne znači da ljudima nije dopušteno sanjati. Baš suprotno, reci Bogu što želiš. Bog ti neće uzeti san, no može ga preobraziti. Isto je i učinio s Franjom koji je sanjao postati vitezom. Franjo je to i postao, Božjim vitezom. Postoji zagonetka s okvirima čije rješenje glasi: izađi iz okvira da bi se našao. “To je ono što je potrebno ponekad učiniti”, kaže fra Šanko, “pogledati iz Božje perspektive. Ne pitati ‘Zašto baš ja?’, već pitati ‘Što bi ti, Isuse, na mome mjestu učinio?'”.

Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne!

U noći sa subote na nedjelju održano je cjelonoćno klanjanje. Jedna je framašica baš to izdvojila kao središnju točku kapitula.
“Spontanost i jednostavnost fra Marinkova vođenja i zajedništvo koje se osjetilo u tom trenutku pred Presvetim napunilo je moje srce toplinom. Osjećala se Božja prisutnost. Bogu smo prepustili sve što nas tišti i On nas je oslobodio. Zahvaljivali smo mu na svemu što je za nas učinio i što svakodnevno čini.”

Božje milosrđe posebno se isticalo u zajedništvu, osmjehu, pjesmi i mladosti koji su razbili svakodnevicu i unijeli svježinu lokalnim ljudima na nedjeljnoj misi i fratrima u samostanu.

  1. Naše framaše trebalo je i nahraniti. Za to su se pobrinule sestre Anica iz OFS-a Svetog Antuna u Puli i sestra Gianna s Krnjeva. Marljivim rukama spremile su veličanstvene delicije kojima ni najveći framaški gurmani nisu mogli odoljeti. Zahvaljujemo im na tome. Bogu hvala!

U ova tri dana našlo se vremena i za ples i pjesmu. Za zabavni program pobrinuli su se Lucijana i Marko s Trsata koji su sve nasmijali, ali neke i kao nikad u životu.

Idi i kaži cijelom svijetu!

Iako je bilo zabavno, “čak i poučno”, došlo je vrijeme rastanka. U nedjelju oko 14 sati framaši su se oprostili i vratili svojim kućama obogaćeni Božjom milošću koju će, kao misionari, širiti tamo gdje dođu jer oni jesu framaši – misionari.

Ivona Kelava, Frama Pula – Sv. Antun

1 Comment

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)