Od 10. do 12. ožujka u Franjevačkom klerikatu o. Ante Antića u Splitu održana je VI. škola animatora Zadarsko-šibenskog područnog bratstva. Sudjelovalo je 25 framaša.
Nakon uvodnih pozdrava i križnog puta uslijedio je najzabavniji dio večeri. Trebali smo u dva sata ispuniti sve zadatke koje su nam zadali, a zauzvrat bi naša draga predsjednica, tajnica i voditeljica formacije skakale na jednoj nozi do obližnje lokacije, dok bismo blagajnika s velikim guštom našminkali.
Mi smo, onako samouvjereni i sigurni u pobjedu, krenuli punom parom, a onda smo naletjeli na zadatak gdje punu vrećicu zrna riže i pšenice moramo razdvojiti. Potom smo morali odglumiti Romea i Juliju na kineskom, pojesti cijelu glavicu luka, kruh pun papra i tako u nedogled. Moram nam dati veliko priznanje jer su nam na kraju ostala samo dva nedovršena zadatka. A ono što smo mi morali napraviti, pošto smo izgubili okladu, bilo je smisliti skeč i pjesmicu o našem područnom vijeću (kao da nam je to bio neki problem).
Drugog dana ustali smo u 7:30. Svi znamo kako nema ljepšeg osjećaja nego započeti dan molitvom, pogotovo kada je riječ o molitvi Časoslova.
Prvo predavanje održao je fra Marko Babić. Upoznao nas je sa značenjem magije, objasnio kako ona utječe na nas te s važnošću euharistije i dijelovima mise. U drugom predavanju Pero Prosenica naučio nas je kako izabrati pravu pjesmu za određeno misno slavlje, a treće predavanje održala je Kristina Bitanga gdje smo naučili nešto više o komunikaciji.
Između predavanja imali smo i ručak, veliku pauzu za razgledavanje, točnije fotografiranje po Splitu, ali i za osmišljavanje skeča i pjesmice za naše vijeće.
…
Svi smo mi, nadam se, osjetili tu čar Frame, zajedništvo, mir i ljubav. Mene sve te prekrasne stvari koje proizlaze iz Frame svaki put sve više i više oduševljavaju. Uvijek tu bude nekoliko osoba koje već otprije znaš i s njima provedeš prvu večer kako ne bi bili sami, a onda već sljedećeg dana sa svima pričaš, smiješ se, čak dijeliš savjete. Dodajete se po Facebooku, Instagramu, razmijenite brojeve, nastavite se dopisivati i nakon susreta.
Stekneš hrpu novih prijatelja i, da odeš u bilo koje mjesto, nekome možeš poslati poruku da se vidite i odete na piće. Iako možda mislite da nemate o čemu pričati, sveti Franjo neiscrpna je tema za razgovor. A da i ne pričate o svetom Franji, mi framaši smo sami od sebe brbljavi pa se uvijek nađe tema za razgovor. Mislim da je to nešto na čemu bi nam svi koji nisu dio Franjevačke mladeži trebali zavidjeti.
Kad netko kaže kako molitva ne zbližava, neka pogleda nas! Od Gračaca preko Zadra i Šibenika do Knina i još 100 mjesta između, svi smo različitih ambicija, godina i svega toga, a ipak se nađemo tri dana u Splitu, spavamo na podu, radimo, mislimo, molimo kao jedno, kao da se znamo cijeli život.
…
Nakon predavanja imali smo večernju misu koju je predvodio fra Marko Babić, a poslije toga smo večerali. Moram napomenuti kako je područno vijeće odlučilo da ćemo sva tri dana piti samo vodu pošto je korizma, ali smo mi njima bili toliko dobri da su nam morali kupiti sokove. Ovim putem im zahvaljujemo na tome.
Nakon tog napornog dana svi smo htjeli samo otići spavati, preskočiti onaj dio s igrama, ali naravno da nam to nisu dopustili. I dobro je što nisu jer je najbolji dio upravo i slijedio. Odglumili smo obećani skeč na koji je naše vijeće umiralo od smijeha, otpjevali im pjesmicu, igrali igre, družili se i ponajviše smijali, a boljeg osjećaja od toga nema.
U nedjelju, zadnji dan, nakon doručka svi smo se spremili za misu koju je predvodio fra Domagoj Runje. Nakon toga uslijedio je plenum, zatim pakiranje i čišćenje te, nažalost, odlazak kućama.
Za kraj bih zahvalila svima, a ponajviše dragom Bogu koji nam je poslao ovako divne ljude, topla srca, otvorena novim druženjima i upoznavanjima. Ovakvi se susreti pamte cijeli život, a broj ljudi koje upoznamo i s kojima se zbližimo neću ni spominjati. Nešto neprocjenjivo. Duša i srce ispunjeni!
Ivana Šimunac, Frama Lišane-Sv. Mihovil
