Kad kreneš na hodočašće skeptičan, ono najčešće završi puno bolje od očekivanog. Tako je bilo i ovaj put. Neki su hodočasnici put od Zagreba do Marije Bistrice prešli pješice, a oni drugi (njih oko dvije tisuće) u ranu su se zoru našli na Glavnom kolodvoru te sjeli na vlak za Konjščinu u kojem je vladala vesela atmosfera uz pjesmu i šale. Od Konjščine do Marije Bistrice hodali smo pješice. Na tom smo kratkom hodu prošli kroz mnoga iskustva. Pričali smo i pjevali, družili se i dijelili svoja očekivanja. Na jednom smo dijelu puta imali i nezgodu sa stršljenima koja je, na sreću, završila dobro, jer su naši redari reagirali na vrijeme. Neki su mladi bili toliko motivirani da stignu do svetišta da ih čak ni ubod stršljena nije spriječio da nastave svoj put do samog kraja.
Stali smo i na Vinskom vrhu gdje je bila održana misa. Bilo je veselo i spontano, a naišli smo i na druge hodočasnike. Propovijed je bila vrlo dirljiva i potakla nas je na razmišljanje. Naš povjerenik Ivica Budinšćak pričao je o životu Blažene Djevice Marije, a završio dirljivom pričom o majci koja je svom sinu poklonila oko te nas uputio na razmišljanje o našim majkama i najljepšim trenucima s njima. I tako smo poslije mise, već premoreni, gladni i žedni krenuli prema posljednjoj stanici našeg hodočašća – Mariji Bistrici.
Nakon slobodnog vremena, tijekom kojeg smo se malo odmorili, počeo je program i sama kateheza. Nju je predvodio fra Žarko Relota koji nas je podsjetio da je Isus Krist jedini osnivač religije koji je sebe dao razapeti radi svojih sljedbenika. Usporedio je naše snalaženje u ovom svijetu punom neprihvaćanja za mlade katolike sa snalaženjem Luke Modrića u jednom velikom Real Madridu i naše postojanje u takvom svijetu s prisutnošću Dinama u Ligi prvaka, gdje svakako nije poželjan, ali je svejedno uvijek tamo. Njegov ispraćaj i dolazak kardinala Josipa Bozanića popratio je uvijek sjajan Nadbiskupijski zbor mladih. Kardinal je u svom nagovoru odgovarao na pitanja koja su mladi postavili za njega na stranicama Pastorala mladih te nam se tako još više približio. Cijelo to vrijeme naši su vrijedni svećenici ispovijedali.
Nakon kardinalovog nagovora, predstavljen je i fond „Mladi za mlade“ čiji je rad usmjeren na pomoć studentima i srednjoškolcima kroz stipendije i karitativne aktivnosti. Zanimljivo je da je predsjednik vijeća Fonda naš Marko Barišić, član Frame Dubrava. Poslije kateheze svi mladi krenuli su u procesiju u kojoj su dočekali druge hodočasnike. Najljepši dio cijelog hodočašća za mene je bio Put svjetla. Oko tebe, iznad ili ispod tebe je nekoliko tisuća ljudi, a opet se osjećaš posebnim što si baš ti dobio priliku biti jedan od njih. Tu smo večer završili na najbolji način, klanjanjem. Zahvalili smo Bogu za taj dan i za sve ono što imamo. Sljedeće smo jutro sudjelovali u križnom putu i svetoj Misi za sve hodočasnike.
U 14 sati, nakon kratke molitve, uputili smo se natrag prema Konjščini gdje smo izmoreni sjeli na vlak i nastavili u veseloj atmosferi. Neki su vjerujem, skupa sa mnom, tek na posljednjoj stanici shvatili dio čega su bili protekla dva dana. Vjerujem da smo se svi još jednom obogatili i posvijestili si kolika nam je milost dana. Jer On nas stazama pravim upravlja, radi imena Svojega.
