U osječkoj Tvrđi Od 2. do 4. rujna održala se XII. područna škola animatora Osječkog područnog bratstva pod geslom „Blaženije je davati nego primati” (Dj 20, 35). Stotinjak framaša cijele Slavonije okupilo se taj vikend, kako bi u bratskoj radosti i druženju naučili nešto novo o animiranju, kako bi mogli služiti i raditi na dobro svojih mjesnih bratstava.
Prvi su nas dan u Osijeku gostoljubivo primili framaši iz Tvrđe s njihovom duhovnom asistenticom s. Antonijom Barišić-Jaman, SCSC. Taj dan iskoristili smo za međusobno upoznavanje i razgovor, a na koncu se okrijepili Tijelom Onoga koji nas je okupio zajedno. Svetu misu predvodio je fra Marko Ćosić, OFM čija je propovijed bila, možemo reći, uvod Školi animatora. Prvi nam je dan prošao brzo, a iz razgovora s ostalim framašima dala se primijetiti oduševljenost brojem framaša koji su odlučili doći. Bilo je puno radosti što ponovo vidimo one koje nismo dugo vidjeli, ali i ljepote upoznavanja i stjecanja novih prijatelja. Također, ova Škola animatora pružila je mogućnost da bolje upoznamo nove duhovne asistente. Iako je bio tek prvi dan veselili smo se onome što tek dolazi, jer znali smo da ćemo na Školi animatora primiti dovoljno da svojim bratstvima damo još više i da spomenuti citat Škole animatora po nama oživi u Frami iz koje dolazimo.
Ana Došlić, Frama Požega
Drugi je dan bio užurban, a raspored krcat. Dan smo započeli jutarnjim časoslovom da nas duhovno pripremi za sve izazove koji su nas čekali. Prvo je predavanje održalo područno vijeće, a tema je bila Kako animirati susrete. Pritom je svatko od njih na svoj način predstavio priloženu temu, međusobno se nadovezujući, dajući naglasak i važnost svakom dijelu. Bilo je veoma plodonosno, a u nekim trenucima i šaljivo zahvaljujući interesantnim primjerima.
Drugo predavanje Kako držati javni govor održala je Maja Babić, profesorica hrvatskog jezika i retoričarka. Naučili smo kako na najbolji način javno prenijeti naše znanje primjereno skupini kojoj držimo govor. Poslije dva dugačka, ali iznimno korisna predavanja imali smo pauzu i ručak u menzi. Nakon toga su nas raspodijelili u nove grupe tako da svaka bude po jednoj radionici. Radionice su nudile dodatan sadržaj kojim možemo poboljšati susrete, povećati iznos u blagajni ili olakšati izradu skečeva. Neke od ponuđenih radionica su bili: gluma, komunikacija, pravljenje sapuna, izrađivanja krunica, upravljanje društvenim mrežama itd. Zatim je uslijedio plenum, krunica i misa na kojoj smo proslavili 20. rođendan OPB-a. Pridružili su nam se i neki stari framaši. predvoditelj misnog slavlja nam je kroz veličanstvenu propovijed dodatno dočarao naše framaško putovanje. Poslije smo, uz osvježavajući vjetar i najpoznatije framaške pjesme i plesove napravili pravi rođendanski party dostojan takvog događaja. Dan smo priveli kraju svjedočanstvom s. Gite Klobučar, SCSC koja je godinu dana misionarila u Južnoj Americi. S velikom radošću s nama je podijelila svoja iskustva uz popratni slikokaz.
Tena Orlović, Frama Vinkovci – sv. Antun
Treći dan Škole animatora, ujedno i naš posljednji dan započeli smo jutarnjom molitvom časoslova u crkvi svetog Antuna Padovanskog u Tvrđi. Nakon časoslova imali smo doručak u dvorištu samostana i klaustra. Potom je uslijedio rad u grupama u koje smo se rasporedili tako da su se dvije grupe formirale u jednu. To je bila jako dobra ideja jer smo se na taj način još bolje upoznali s drugom grupom te vidjeli koliko smo se prethodna dva dana zbližili sa svojom grupom. Rad u grupama bio je vrlo kvalitetan. Iznijeli smo dojmove s ovogodišnje Škole animatora, ono što nam se svidjelo najviše, kakva su naša iskustva i što ćemo ponijeti sa sobom u naše bratstvo, te ga na taj način obogatiti. Uvijek me iznova oduševljavaju odgovori moje braće jer postajem svjesna koliko puno mogu od njih naučiti ako se ponizim, slušam ih i upijam njihove riječi te na taj način gradim sebe i obogaćujem. Potom smo morali osmisliti skeč koji smo poslije prezentirali na plenumu u školi u kojoj smo boravili.
Nakon toga uputili smo se prema crkvi i ondje imali euharistijsko slavlje. Fra Antonio Kirin, OFM razlomio je Riječ Božju u prigodnoj homiliji. Skupa smo pjevali, molili, te zahvaljivali Gospodinu za sva dobra koja nam je udijelio. Nakon mise uputili smo se na ručak. Vratili smo se u školu, podijelili poslove i počistili mjesto na kojem smo boravili zadnja tri dana. Onda je uslijedio manje uzbudljiv trenutak, a to je bilo pakiranje stvari za polazak kući.
Svaki rastanak je težak, ali kada si osvijestimo da je svaki rastanak novi sastanak bude nam lakše. Nema radosti u novim sastancima ukoliko nema rastanaka i to je jako bitno za shvatiti. Rastali smo se sa zahvalnošću u srcu. Zahvalni smo na našim fratrima koji su se trudili biti tu za nas krozsakramente te nam približili evanđelje vrlo nadahnutim propovijedima. Propovijedi su nas poučile osluškivanju Duha Svetoga sada i u budućnosti. Našim časnim sestrama na poseban smo način zahvalni. Sestre su svojim primjerom pokazale kako djelovati u životu tamo gdje nas Bog šalje te su vodile prekrasne duhovne nagovore. Oprostili smo se jedni od drugih do idućeg sastanka, s osmjehom na licu kao zahvalom Bogu što nas je postavio da rastemo baš tu gdje jesmo (u Frami).
Iva Grubišić, Frama Slavonski Brod