U nedjelju 1. lipnja 2025. Frama Kaptol proslavila je svoja obećanja, u crkvi sv. Franje, pod geslom: „Dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu“ (Lk 6,13). Zanimljiva stvar je bila ta što je upravo dvanaestero framaša iz Frame Kaptol davalo svoja obećanja. Obred obećanja započeo je euharistijskim slavljem koje je predvodio duhovni asistent fra Matija Marijić, OFM. Slavlje obećanja započelo je molitvom i euharistijskim slavljem te smo se nakon obreda obećanja zaputili u dvoranu OŠ Miroslava Krleže kako bi se okrijepili, družili i proslavili naš najvažniji dan. Program nakon obećanja sastojao se od osam pjesama. To nisu bile obične pjesme, to su bile obrade poznatih izvođača. Obradili smo pjesme: Malo nas je alˈ nas ima (Boris Novković), Sve je lako kad si mlad (Prljavo kazalište), Ljubavna (Parni Valjak), Sve je s tobom napokon na mjestu (Tony Cetinski), Morska vila (Daleka obala), Ako ne znaš šta je bilo, Lijepa li si te Geni kameni (Marko Perković Thompson). Svaki framaš koji je znao svirati ili lijepo pjevati pridonio je obradi pjesama, ali i samoj izvedbi. Mi nismo ostali ravnodušni, ali ni ostali framaši koji su došli podržati naša obećanja.
Ova obećanja za mene su bila zaista posebna. Posebna jer imaju meni važno mjesto u srcu zbog moje osobne izgradnje i doživljaja Boga. Kada sam se prebacila u Framu Kaptol nisam ni očekivala da će me upravo moji framaši izgraditi i promijeniti. Vjerojatno oni toga nisu skroz svjesni, ali za mene su napravili lavovski posao. U jednom trenutku pod euharistijom osjetila sam toliko snažno zajedništvo i pripadnost svojem bratstvu, ali i prisutnost Boga što bi upravo svi framaši trebali iskusiti. Posebno će mi biti urezano u sjećanje sviranje za završni program, pripreme oko toga i strah kako će sve ispasti, ali ipak sve ispadne onako kako Bog želi. Kroz godinu dana mog prisustva u Frami Kaptol framaši su mi približili Boga na još veću razinu, a moje „Evo me!“ samo je zapečatilo sve što sam doživjela.
Lucija Stančin, Frama Zagreb – Kaptol