Pred nama se nalazi 40 dana korizme koje ćemo provesti u iščekivanju Uskrsa. Na misi smo posipani pepelom, prahom iz kojeg smo proizašli te nam je rečeno: „Obrati se i vjeruj Evanđelju!“. No, što to zapravo znači? Kako da najbolje proživimo ovu korizmu i tako se najbolje pripravimo za najbitniji blagdan u godini? Kroz ovaj tekst potrudit ću se odgovoriti na ova pitanja i pomoći vam proživjeti, a ne „preživjeti“ ovo sudbonosno razdoblje.
Kao što raketa, kako bi uzišla prema nebu, odbacuje prazne spremnike goriva, tako i naše duše pri uzlaženju k Bogu, moraju odbaciti sav mogući, nepotreban teret. Post i odricanje nam pomažu da se polagano udaljavamo od zemaljskih ugoda, a da pri tome možemo prigrliti i zavoljeti ono što je Božje, i tako nam pomoći na našem putu svetosti. No, odricanje nikako nije lako. Kao mladi ljudi, izuzetno smo podložni ugodama poput izlazaka, alkohola i ostalih poroka. I to je u redu: povodljivi smo, dovoljna je napast i neka nezgodna situacija da padnemo u grijeh, pa da se onda borimo s uzdizanjem iz grijeha. Ali zato nam može pomoći korizma. Svi se na Pepelnicu ritualno odričemo nekih navika. Nažalost, većina tih odluka propada ili se pretvori u šalu jer nije bilo nikakve odlučnosti kod njihova donošenja. Zato je potrebno steći tzv. „umijeće odricanja“.
Kao prvo, htio bih odmah razbiti vrlo raširenu predrasudu da se postiti može samo od hrane. Ali post je u svojoj suštini odricanje od bilo koje navike: ogovaranja, psovanja itd., uz pratnju molitve. Kao drugo, najbolje je odreći se onog što nam je drago, jer ako se osoba odrekne nečega što inače i ne radi, kakvog napretka tu ima? Što je odluka zahtjevnija, to će naš trud biti plodonosniji. Treća stvar je da odricanje uvijek moramo popratiti zamjenom: ako nešto što nam je bilo bitno u životu izbacimo, u našoj će nutrini ostati velika praznina koju ćemo podsvjesno ispuniti nečim što nije vrijedno našeg truda. Zato je pametno uvijek naći alternativu: npr. ako se odreknemo psovanja i proklinjanja, zamijenimo to s blagoslivljanjem, itd. Tako najbolje učvršćujemo našu odluku odricanja.
Korizma je i vrijeme molitve i sabranosti. Sama simbolika 40 dana korizme proizlazi iz Kristova boravka u pustinji, gdje je bio kušan od đavla, ili iz Izraelova lutanja pustinjom nakon bijega iz Egipta. Zanimljivo je uočiti da su se obje „pustinje“ dogodile prije bitnih događaja: prije početka Isusova javna djelovanja i prije dolaska Izraelaca u Kanaan. Tako i mi, pred sobom, za 40 dana imamo najveći dan u godini: dan kada je Ljubav pobijedila smrt – a to je Uskrs. Vjerujem da su svi u trenutnom stanju unutarnje rastresenosti – ispiti, škola i ostali problemi ovog ubrzanog svijeta ne daju prostora zasluženom odmoru i miru. Taj mir je toliko potreban, i vjerujem da velika većina nas žudi za tim mirom. Stoga vam savjetujem da „uđete u pustinju“. Uzmite si svakog dana vrijeme koje ćete rezervirati samo za tišinu. Bila to šetnja, bilo to razmatranje u skrovitosti svoje sobe ili obližnje crkve, moramo si osigurati vanjski, ali i puno bitnije, unutarnji mir. Ostavite mobitele, pjesme i ostala ometala i uronite u svoju nutrinu. Saberite se i upoznajte sebe. Samo tako ćemo se pravo pripremiti za Uskrs, za nastavak našeg života u radosti Kristove pobjede.
Dragi framaši, želim vam blagoslov u ovih 40 dana, da kad svane križ Velikog petka, tišina Velike subote i slavlje Uskršnje nedjelje ne budemo ravnodušni, već da punim plućima Duha Svetoga budemo spremni za nove borbe, nove padove, ali i nove pobjede. Iziđite iz svoje „komfor-zone“, jer tamo se jedino može stvarati ono što će nama biti na izgradnju, što će našim bližnjima biti plodonosno i što će u Božjim očima biti sveto. I ne smijemo nikad zaboraviti „da u životu imamo muku, ali hrabri budimo, jer Krist je pobijedio svijet!“ (Iv 16,33)
Marko Bijuklić, Frama Našice
naslovna fotografija: Unsplash