Emanuel – s nama Bog

„Zato, sam će vam Gospodin dati znak:
Evo, začet će djevica i roditi sina
i nadjenut će mu ime Emanuel!“ (Iz 7, 14)

Ovaj starozavjetni navještaj govori Židovima onoga vremena o Mesiji koji će u nekom trenutku doći te će znak biti njegovo rođenje od djevice, a njegova glavna karakteristika je to što će on biti s njima. Važno je to bilo Židovima Izaijina vremena jer su bili pred ili već u progonstvu te im je potrebna utjeha i ohrabrenje za svakodnevicu koju trebaju živjeti.

Što mi možemo danas naučiti od ovoga obećanja? Navikli smo se promatrati Mariju kao djevicu i ne čudimo se tome previše, ali čini mi se ponekad kako nam nedostaje ovog Emanuela, odnosno svijesti kako Bog jest s nama i u našim progonstvima. Naše progonstvo događa se u svim onim situacijama kada smo u teškome grijehu, ali Bog nas ne ostavlja tada same, nego nas traži baš kao onu izgubljenu ovcu iz evanđelja (Lk 15,3-7). Možemo mi griješiti i bježati od Boga koji je prisutan u sakramentima, ali to ne umanjuje Njegovu čežnju da nas pronađe. Neće nas On prisiliti na povratak, ali će nam zasigurno osigurati sve da se možemo vratiti. Ipak, ta odluka uvijek ostaje na nama. Stoga je iznova potrebno obnoviti povjerenje u Boga koji ostaje s nama, ali nas također poziva na obraćenje. Nema gore nego promatrati stare framaše koji više ne žive katolički, a u jednom trenutku su bili istaknuti članovi naših bratstava. Civilni brakovi ili zajednički suživoti, nekrštena djeca i životi koji ne odgovaraju onome krsnom obećanju, stvarnost je koja nas okružuje čak i među bivšim framašima. No kao što napisah, Bog ne napušta nikoga, ali traži obraćenje i popravak života, a ne život na staroj slavi.

Nadalje, Bog ostaje s nama i kada smo krivo optuženi, ogovarani ili oklevetani, iako nam se možda to ne čini tako. Sam je prošao tu muku i zna kako je to te nam zato može ostati tako blizu u tim situacijama. Možda se pitamo u tim trenucima gdje je On, ali sjetimo se tada njegove riječi o progonstvima. U konačnici, potreslo nas je sve događanje u Zagrebu ovih dana. Bog ostaje blizu i u toj situaciji iako mi to možda ne vidimo ili ne osjećamo. Zašto se i kako dogodilo, odnosno, zašto je dopušten takav zločin, krije se u odgovoru slobode pojedinca koju Bog ne želi oduzeti nikome. Jer kad bi jednome oduzeo slobodu, onda bi to morao učiniti svima, a onda više nema ljubavi, nego samo puko robotsko izvršavanje.

Kao što je s nama kada smo sami u „progonstvu“, ostaje u našoj blizini kada i mi činimo progonstvo za druge, odnosno kada mi krivo optužujemo, ogovaramo i klevećemo naše bližnje, ali i one malo dalje. Ostaje nam blizu tada kako bi nas pozvao na obraćenje. To je onaj glas koji u nama vapi za promjenom ili da se zaustavimo na vrijeme, ali ponekad ne želimo ili ne možemo kao što to kaže sv. Pavao (Rim 7,15).

Život je borba koju treba živjeti, ali lakše ju je živjeti kad znamo kako je Bog trajno prisutan u našem životu i to ne samo u određenim situacijama, nego u svima. U nekima je tu kako bi nas utješio, a u drugima kako bi nas opomenuo. Mi smo ti koji biramo kakvi ćemo biti pred Njegovim glasom – hoćemo li biti glina koja se pod suncem stvrdne te s ne da oblikovati i mijenjati ili ćemo biti vosak koji će se dati oblikovati i mijenjati na bolje. A Bog? On uvijek ostaje isti, On je zauvijek Emanuel – s nama Bog!

fra Vinko Brković, OFM


naslovna fotografija: David Abrams, Unsplash

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)