Kako im je opisao savršena brata
Preblaženi otac [sveti Franjo], preobrazivši na neki način braću u svece po žarkoj ljubavi i gorućoj revnosti koju je imao prema njihovu savršenstvu, često je u sebi razmišljao o tome koja bi svojstva i vrline morale resiti dobroga manjeg brata. Pa govoraše kako bi bio dobar onaj manji brat koji bi imao život i svojstva ove svete braće:
savršenu vjeru i ljubav prema siromaštvu brata Bernarda;
jednostavnost i čistoću brata Leona, čija je čistoća uistinu bila veoma sveta;
uljudnost brata Anđela, prvog viteza koji je došao u Red i koga je krasila svaka uljudnost i dobrota;
uljudno ponašanje i prirodnu osjećajnost brata Masea s njegovom lijepom i pobožnom rječitošću;
uzvišen duh kontemplacije koji je brat Egidije imao do najvišeg savršenstva;
kreposnu i postojanu molitvu brata Rufina koji se bez prekida uvijek molio: i kad je spavao ili štogod radio, njegov je duh uvijek bio s Gospodinom;
strpljivost brata Junipera koji je došao do savršena stanja strpljivosti, zbog savršene istine o vlastitoj nevrijednosti koju je uvijek imao u vidu i najveće želje da nasljeduje Krista na križnom putu;
tjelesnu i duhovnu snagu brata Ivana od Pohvala, koji je u ono vrijeme tjelesnom snagom nadvisivao sve ljude;
ljubav brata Ruđera, čiji je sav život i ponašanje bio sadržan u revnosti oko ljubavi;
brižljivost brata Lucida koja je bila najveća moguća, pa nije htio ni mjesec dana boraviti u istom obitavalištu, nego kad mu se počelo sviđati u nekom obitavalištu, odmah bi odlazio odande i govorio: »Naše boravište nije ovdje (usp. Heb 13,14), nego u nebu.«
(Preuzeto iz Franjevačkih izvora, Ogledalo savršenstva, 85)
fotografije: Frama
