Giovannino Guareschi: Don Camillo
U Malome svijetu komunisti krste djecu, premda mrze svećenike. U Malome svijetu svećenik na zlobne ljude, koji mu zbog reverende dobacuju otrovne komentare, baci stol i porazbija im glave (premda ih silno voli).
Da, don Camillo može golim rukama u dva poteza poderati špil karata, a nikada mu nije bio problem odalamiti Pepponea, komunista i načelnika mjesta u kojem živi, kada bi ga ovaj naživcirao svojim „drugarskim“ postupcima. Ali don Camillo ne boji se crvenih – ukrao im je dvije strojnice, a protiv njih se bori i topom kalibra 81 te, naravno, svojom inteligencijom.
Nemojte samo pomisliti da je don Camillo loš svećenik – kad god treba savjet ili kad učini neku glupost, odmah ode do Krista na oltaru. A Krist ga često opomene, ili bar pokuša spriječiti da učini neku još veću nepodopštinu.
Kada sam počela čitati Guareschijevog Don Camilla, uživala sam čitajući o intelektualnim smicalicama, podvalama i tučnjavama don Camilla i Pepponea. Drago mi je da sam pročitala cijelu knjigu, premda sam se premišljala je li uopće dobro da čitam tako nešto – ipak, nije lijepo što svećenik radi takve podvale drugima i osvećuje se za podmetanja i smicalice namijenjene njemu.
Ali, Don Camillo nije roman koji samo na humorističan način opisuje zgode iz suživota jednog talijanskog katoličkog svećenika i komunista u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. To je roman o Božjem milosrđu i čovjekovom obraćenju, no detalje ćete doznati tek kad dođete do kraja knjige. Ljudski likovi možda i jesu preponosni da kažu ili pokažu promjenu koja im se dogodila, no mi kao čitatelji imamo privilegiju dobiti uvid u stanje njihovih srca.
Peppone možda i je magarac, a za don Camilla vrlo bi se lako moglo reći da je vol. Ipak, oni su vol i magarac koji, u prljavoj štali, kraj Marije i Josipa, kleče kraj tek rođenog Djeteta Isusa.
tekst i fotografija: Laura Lazić, Frama Zagreb – Sveti Duh