Molitva

Često se izgubim

i mislim da vrijeme je moje

često pobrkam lonce i poklopce

i prisvojim si

Gospodine

ono što je Tvoje

 

Molim:

oprosti

za svaki put kada druge

olako sudim

kada se bližnjeg

svojim pogledom, riječima i djelima

svim silama pokopati trudim

 

Često odlutam stazama krivim

i mislim da potpuno ispravno živim

zaboravim poput Tebe blaga biti

dok se trudim jakošću

i svojom pravdom

simpatije drugih pridobiti

 

Za poslovima

i željom za vrijednošću

uvijek noge lomim

a onda se iznova

slomim

 

Na kraju dana

ostaje mi samo jedna stvar:

opet dati i ono malo čitavog

i ono kroz dan slomljeno

Tebi na dar

 

Jer slava je kratkog vijeka

od nje se nitko najeo nije

još od početka svijeta

Tebi ona zavijeke pripada

 

Mi ljudi jedan dan jesmo

a drugi već nismo

i kad tako na kraju dana gledam

znam

da sve što jesam

i što ću biti

jedino pred Tobom ne mogu kriti

a Ti mi opet

unatoč svemu

vrijednost pravu daješ

i za mene se

iz dana u dan

u vječnoj žrtvi

predaješ

Magdalena Brezović, Frama Zagreb – Sveti Duh


naslovna fotografija: Cathopic

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)