Često se izgubim
i mislim da vrijeme je moje
često pobrkam lonce i poklopce
i prisvojim si
Gospodine
ono što je Tvoje
Molim:
oprosti
za svaki put kada druge
olako sudim
kada se bližnjeg
svojim pogledom, riječima i djelima
svim silama pokopati trudim
Često odlutam stazama krivim
i mislim da potpuno ispravno živim
zaboravim poput Tebe blaga biti
dok se trudim jakošću
i svojom pravdom
simpatije drugih pridobiti
Za poslovima
i željom za vrijednošću
uvijek noge lomim
a onda se iznova
slomim
Na kraju dana
ostaje mi samo jedna stvar:
opet dati i ono malo čitavog
i ono kroz dan slomljeno
Tebi na dar
Jer slava je kratkog vijeka
od nje se nitko najeo nije
još od početka svijeta
Tebi ona zavijeke pripada
Mi ljudi jedan dan jesmo
a drugi već nismo
i kad tako na kraju dana gledam
znam
da sve što jesam
i što ću biti
jedino pred Tobom ne mogu kriti
a Ti mi opet
unatoč svemu
vrijednost pravu daješ
i za mene se
iz dana u dan
u vječnoj žrtvi
predaješ
Magdalena Brezović, Frama Zagreb – Sveti Duh
naslovna fotografija: Cathopic