Kakav nam je uzor sveta Klara?

Zovem se Klara,

jučer sam odsjekla kosu.

Trčeć’ niz ulice grada

susjedi vidjeli me bosu

kako jurim

da ti se pridružim,

brate moj!

Mi ljudi u životu često tražimo uzore. Divimo se raznim ljudima, ponekad čak i nesvjesno. Tko od nas nikada u životu nije rekao nešto poput: „Da mi je barem biti na mjestu te osobe na jedan dan!“ Tko od nas nije nikada poželio tako dobro igrati nogomet kao neki poznati nogometaš ili tako dobro pjevati kao neki poznati pjevač? Ili barem imati novaca kao neki bogataš, živjeti u velikoj kući s bazenom, voziti se u skupom autu i putovati po svijetu…

Što mi želimo? Što želimo gledati, koga želimo gledati, s kim želimo biti u društvu? Tko su naši uzori? Koje su naše želje, čežnje?

I onda se pojavi ona – Klara. Djevojka koja je imala sve i koja je mogla imati sve – na ovome svijetu. Ali se na kraju odrekla svega na ovome svijetu da bi mogla dobiti sve u Vječnosti.

Klara, ta Franjina biljčica, odlučuje napustiti svoje roditelje i odreći se svog bogatstva koje je kao plemkinja imala. Na Cvjetnicu odlučuje odrezati svoju kosu i predati svoj život Kristu.

Ali i ona je u svom životu, poput mnogih među nama, tražila neke povlastice. Točnije, jednu povlasticu. Ona je, ugledavši se na siromašnog Krista rođenog u jaslama, od pape tražila povlasticu siromaštva. Za nju je dopuštenje za život u potpunom siromaštvu bila povlastica. Povlastica za kojom je dugo žudjela i za koju se dugo borila.

Izabrala je život u klauzurnom samostanu da bi mogla doći bliže Kristu. Kao i Franjo, i Klara je u svom životu na poseban način bila povezana s Kristovom mukom i otajstvom Utjelovljenja. Dok je Franjo pred kraj svog života na rukama, nogama i boku nosio Kristove rane – stigme, Klara je jednog Velikog tjedna na mističan način proživjela Kristovu muku. Poznata nam je priča o tome kako je sveti Franjo volio Božić toliko da je postavio žive jaslice u Grecciu. A sveta je Klara jednog Badnjaka bila toliko bolesna da nije mogla ustati iz kreveta i otići na Misu polnoćku na kojoj je žarko htjela prisustvovati. Zamolila je Gospodina da joj da milost da sudjeluje na Svetoj Misi. Tada je na mističan način Misa bila prenesena u njezinu sobu, kao da ju gleda preko televizije. Klara je zatražila od Boga mogućnost da prva gleda televiziju, a željela je gledati upravo Boga, prisutnog u Euharistiji.

Kakav je uzor nama sveta Klara? Ona nas, prije svega, vodi Kristu. Iz njenog života možemo naučiti da nije važno posjedovati, nego biti. Pogotovo u današnjem društvu, koje nas, možemo reći, prisiljava da što više kupujemo i što više trošimo, Klara nam pokazuje drugi put – život u siromaštvu i skromnosti te pomaganju drugima.

Klara nas uči da Božić nije samo dan kada se obitelj okuplja na zajednički ručak, nego da je to dan kada se posebno prisjećamo velike ljubavi siromašnog Krista koji je zbog nas došao na zemlju.

Uči nas da za ljubav vrijedi trpjeti.

A, možda najvažnije od svega, uči nas da prvo trebamo gledati Krista. Sveta Klara, koja je zaštitnica televizije, uči nas da, kada gledamo televiziju ili držimo mobitel u rukama, prvo trebamo tražiti Krista.

Sveta Klaro, biljčice svetog Franje, hvala ti što nas voliš i što se moliš za nas! Zagovaraj nas i dalje našem nebeskom Ocu! Amen.

Laura Lazić, Frama Zagreb – Sveti Duh


naslovna fotografija: Cathopic

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)