Rekli su mi da sam naivna
A nisu znali
Da ono što su oni zvali naivnost
Su bile samo zatvorene oči
Za pokvarenost svijeta
I ako ih čitavog života budem morala sklopljene držat’
Bogu hvala
Bit ću slijepa.
Rekli su mi da su snovi
Gore negdje u oblacima
Da se okanim toga
Jer od toga kruha nema
A nisu znali
Da svaki san dolazi sa krilima u paketu
I ako čitavog života budem morala
Njima zamahivat’
Bogu hvala
Tlo neću dodirivat’.
Rekli su mi da previše šutim
I da to nije dobro
Jer riječi su potrebne
Da se održiš na životu
A nisu znali
Da šutnja nekad viče glasnije od riječi
I da osposobljava
Za najdublje razgovore
I ako čitavog života
Moja šutnja bude tuđa tema
Bogu hvala
Bit ću nijema.
Rekli su mi
Da se ne borim protiv struje
Jer će mi samo rane zadat’
I krunit’ moje korake dračom
A nisu znali da rana
Što svijet je zada
Samo je sjeme novih uskrsnućâ
I svaki trnovit korak
Samo bliže Tebi, Bože, vodi
I ako čitavog života
Ništa drugo ne primim
Osim ranâ i drače
Bogu hvala
Nek’ udare još jače.
Rekli su mi svašta
I prisvajali me sebi
A nisu znali
Da ova duša već odavno
Bože
Pripada Tebi
I ako čitavog života
U očima svijeta
Smiješna budu ponašanja moja
Bogu hvala
Oni neka se smiju
Al’ ja bit ću Tvoja!
Lara Bušić, Frama Zagreb – Kaptol
naslovna fotografija: Cathopic