Vjera i domovina

„Pravi rodoljub radi za dobro pojedinca, obitelji i cijelog naroda. On ne radi samo za njihovo tjelesno dobro, nego poglavito za njihovo duhovno dobro. Čovjek koji ne ljubi neumrlu dušu svojega brata ne može biti pravi rodoljub. Jer što koristi čovjeku ako ima svo blago ovoga svijeta, a duša mu je u smrtnom grijehu?“ (bl. Ivan Merz)

Hrvatski grb – šahovnica s crvenim i bijelim poljima. Crvena i bijela polja hrvatske šahovnice isprepletene su kao košara. Razmišljala sam o tome. Crvena boja – boja mučeništva i bijela boja – boja nevinosti, svetosti. Lijepa je to „košara“ u kojoj mi imamo priliku provesti ovozemaljski život!

Ako razmišljamo o tome, to znači da onu istinsku Hrvatsku čine sveci i mučenici. To su ljudi koji su istinski ljubili Hrvatsku. Nadam se da ja nisam jedina koja se ponosim brojnim našim hrvatskim svecima i blaženicima – neki od njih su Marko Križevčanin, Nikola Tavelić, Marija od Propetog Isusa Petković, Leopold Bogdan Mandić, Alojzije Stepinac, Miroslav Bulešić, Ivan Merz… Ima ih još, a neki su široj javnosti nepoznati. No, to su ljudi kojima se trebamo ponositi i koje trebamo nasljedovati. Ne trebamo ih nasljedovati jer su bili domoljubi ili jer su činili velika djela ili jer su se žrtvovali za nešto ili nekoga – trebamo ih slijediti jer su oni odlučili biti Kristovi. Na križanju svog životnog puta oni su pošli putem Krista, kako kaže jedna poznata (malo starija) pjesma.

Posebno me za ovaj tekst nadahnuo članak bl. Ivana Merza u kojem on govori o pravom domoljublju (ili, kako on kaže – rodoljublju). Ukratko, piše o svetoj Ivani Orleanskoj. Ona je branila Francusku koju je napadala Engleska. I, da preskočimo malo povijesne detalje i detalje o njoj (spomenula bih samo da je za svoja junačka djela sveta Ivana bila nadahnuta ukazanjima svetaca, odnosno Duhom Svetim), ona je uspjela Francusku obraniti od napada Engleza. Zbog toga su je spalili na lomači pod optužbom da je vještica i da je lagala kad je rekla da je sve to poslanje koje joj je Bog dao.

Koji je Merčev zaključak ove priče? On kaže da, da Ivana nije hrabro branila Francusku, Engleska bi ju pripojila sebi. A što se dogodilo s Engleskom samo stotinjak godina poslije? Engleska se Crkva odmeće od Rima i pape. Sveta Ivana nije branila samo Francusku kao komad zemlje, nego je svojim mučeništvom i poslušnošću Bogu obranila i katoličanstvo u njoj. A što li je sve nakon toga uslijedilo! Lourdes i sv. Bernardica, sv. Ivan Maria Vianney, sv. Mala Terezija i njezini sveti roditelji Ljudevit i Zelija Martin, sv. Katarina Laboure i čudotvorna medaljica, sv. Margareta Marija Alacoque i štovanje Presvetog Srca Isusova… To je samo dio katoličke Francuske i brojnih njezinih svetaca i marijanskih ukazanja.

Ovo sve pišem jer se to da lako usporediti i s Hrvatskom. Mi svoju domovinu s pravom smatramo predziđem kršćanstva. Hrvatska je to bila u doba Osmanlija kao što je i danas u ovom svijetu koji sve više i više zaboravlja što je to kršćanstvo zapravo. I zato je Hrvatska blagoslov Europi i svijetu. Često možemo čuti kako je život ljepši u Austriji, Njemačkoj, Irskoj, Švedskoj… Naravno, lijepe su to zemlje. Ali na nama je da ljubimo svoju domovinu. Naša je domovina pravi Božji blagoslov.

Uvijek trebamo biti zahvalni svima onima koji su položili svoj život da bismo mi mogli živjeti, iako mi možda nikada nećemo položiti svoj život za domovinu mučeničkom smrću. No, na šahovnici se nalaze i bijela polja. Pozvani smo na svetost. Pozvani smo ljubiti – i to ne samo susjede, obitelj i rodbinu. Pozvani smo ljubiti i goste, pridošlice, baš kao i neprijatelje.

„Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5,43-48)

Na što još podsjećaju crvena i bijela boja? Na Jaganjčev barjak – crveni križ na bijelom barjaku. Simbol uskrsnuća, simbol života. Svi sveci koji su umrli mučeničkom smrću umrli su ne jer su prezirali život, nego jer su ga voljeli. Prije nekoliko dana proslavili smo blagdan svetog Nikole Tavelića, franjevca misionara, koji je otišao svjesno u smrt gotovo kao samoubojica. No, on je otišao u smrt jer je htio da njegova braća muslimani, za koje je umro, zadobiju život vječni.

„Što je zapravo domovina? Ona je skup pojedinaca, obitelji, društava koji se nalaze na određenom dijelu zemlje i imaju posebne odlike i poseban zadatak koji im je odredila Providnost.“ Tako piše bl. Ivan Merz. A koji je zadatak Hrvatske? Vjerujem da je njen zadatak, koji je zapravo naš zadatak, da budemo sveti. To znači da trebamo ljubiti druge ljude onako kako je Krist nas ljubio. Znam, znam, to je zadatak svakog katolika. No, posebnost hrvatskog zadatka je naše okružje, kontekst našeg vremena.

Inače, ovaj je citat Merz napisao (kao i onaj s početka teksta) prije gotovo sto godina, 1929. Ali ja vjerujem da, da ga je bio napisao i 1970. ili 1990. ili 2020. ili pak danas, da bi sve isto napisao. I njegovo je vrijeme bilo teško. Ali on, premda nije po porijeklu bio Hrvat, čitav je svoj kratki život proživio za Hrvatsku i za njene neumrle duše. Na kraju je, na samrti, rekao kako svoj život polaže za Hrvatsku, za njene mlade. A koliko smo mi spremni dati za neumrle duše svoje braće i sestara? Naš Serafski Otac, sveti Franjo, rekao je: „Braćo, sve vas želim dovesti u raj!“ Možemo li i mi to reći za svoj život?

Gospodine, daj da Tvoja Hrvatska uvijek vije Tvoj barjak. Barjak Uskrsa. Barjak života. Amen.

tekst i fotografija: Laura Lazić, Frama Zagreb – Sveti Duh

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)