Biti svet u svakodnevnom životu (1)

Tko su zapravo bili ti sveti ljudi? Što su oni neobičnog činili u svome vremenu da su postali sveti? Bili su ljudi kao i mi, živjeli su u raznim vremenima, u teškim i manje teškim situacijama. Ali, u čemu je njihovo obilježje?

Oni jednostavno nisu bili kao drugi ljudi, nisu djelovali i činili poput drugih ljudi, nisu živjeli i shvaćali život kao drugi ljudi. Njihova „drukčijost“ proizlazila je iz njihova vjerskog i kršćanskog uvjerenja, bila je više praktične naravi pa makar ih je to moglo stajati života. Ti su ljudi živjeli ono u što su vjerovali, u kriznim i opasnim vremenima stajali su iza svojih uvjerenja, mnogi su za ta uvjerenja položili i svoj život.

Kad kažemo da je svetkovina Svih svetih, onda su u te svete ljude ubrojeni ne samo oni priznati sveci Crkve nego i toliki bezimeni, jednostavni ljudi čija su se imena izgubila u povijesti, ali nisu nestali u Božjem sjećanju i u njegovoj ljubavi. Toliki su umrli mučeničkom smrću jer nisu htjeli krenuti putem zločina, toliki su uložili svoj život da bi pomogli drugima, toliki su žrtvovali živote za slobodu, pravdu i boljitak budućih naraštaja. Toliko je onih naših baka i majki koje su poput oltarskih svijeća izgorjele za svoju brojnu obitelj, kojima su sva radost bila njihova djeca. Njihov se život odvijao između peći i crkve, njihove su ruke svakodnevno držale i molile krunicu. Među njima su i brojni djedovi i očevi koji su svoj život provodili na poljima i radnim mjestima, započinjući dan s molitvom, vraćajući se sa svoga posla umorni, ali sretni i puni vjere u Boga. Tih se ljudi želimo sjetiti i ispovijedamo zajedništvo s njima. Tim sjećanjem zahvaljujemo za sve ono dobro što su učinili i za sve ono pozitivno i vrijedno što su nam ostavili u baštinu.

Da nije bilo takvih ljudi, život bi bio posve taman. Sveci i sveti ljudi sjaje svojim primjerom  u životu i pokazuju da je moguće ići drugačijim putem od onoga kojim ide ovaj svijet, pokazuju da je moguće biti drugačiji, da je moguće voljeti ovaj život, a živjeti drugačije, da je moguće u životu imati drugačije vrijednosti, u njih vjerovati i iz te vjere živjeti i oblikovati iz te vjere konkretan život. Oni pokazuju da vjera daje snagu da čovjek izdrži u toj „drugačijosti“ čak i u vremenima kao što su ova naša. Oni pokazuju da je ljubav jača od smrti, pravda od nepravde, dobro od zla, život od smrti. Biti svet znači odgovorno živjeti svakidašnji život.

Zato bismo se danas, sjećajući se svetaca, trebali sjetiti njihova života te sami pokušati ići putem kojim su oni išli vodeći se i prepuštajući se Duhu Svetom. Na tom se putu nećemo izgubiti i postidjeti se. Možda ćemo u očima svijeta biti gubitnici, ali u Božjim očima pobjednici. Takvi su sveti ljudi oplemenjivali ovaj svijet, a zahvaljujući tim ljudima ovaj je svijet opstao. Na nama je da se odlučimo kojim ćemo putem krenuti. Hoćemo li biti rušitelji ovoga svijeta? Ili ćemo u duhu Isusove riječi biti daljnji graditelji poput tolikih svetih koji su nam pokazali kojim nam je putem ići?

fra Ivan Crnković, OFM

naslovna fotografija: cathopic.com


Ovaj tekst prvi je u serijalu tekstova „Biti svet”. Pronađite ostale tekstove na Frama-portalu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)