„Svijet je spašen po žrtvi i trpljenju. Bez toga neće biti ni obnovljen.“
Prije nekoliko godina bila sam na jednom framaškom susretu o svetom Nikoli Taveliću (ili Taviliću). Njegov se život može prepričati u nekoliko rečenica. Bio je franjevac iz Šibenika, svojevremeno i misionar u Bosni. Nakon toga otišao je u Svetu Zemlju, isto kao misionar, gdje baš nije imao uspjeha u naviještanju Evanđelja. Život je završio mučeničkom smrću kada je na Kurban-bajram, najveći muslimanski blagdan, otišao u Omarovu džamiju, jedno od najvećih muslimanskih hodočasničkih mjesta. Došao je pred kadiju i javno mu prigovorio i objasnio da je pripadnik krive vjere. Tada su ubili njega i subraću koja su bila s njim.
Na tom smo susretu raspravljali o vrlo važnom pitanju o sv. Nikoli: je li baš bilo potrebno da na muslimanski blagdan ode u džamiju i „soli pamet“ muslimanskim vjernicima. Kako bismo se mi osjećali da nam neki „dobronamjernik“ na Uskrs dođe u baziliku svetog Petra u Rimu i počne objašnjavati da Bog ne postoji (u prijevodu: da smo glupi jer smo tu gdje jesmo i činimo to što činimo – molimo se Bogu u crkvi)? „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.“ (Mt 7,12) Zar ne?
Ako se dobro sjećam zaključka susreta (imali smo malu raspravu), zaključili smo da sv. Nikola nije dobro postupio. Ali kako to da je onda proglašen svetim? Kako to da Crkva, odnosno ljudi koji su se bavili njegovom kanonizacijom i proučavali njegov život, nisu zaključili to isto?
Pitala sam se ta ista pitanja. I kada sam naišla na ovu knjižicu, znala sam da ju trebam pročitati. Prema mom iskustvu ona se može brzo pročitati, recimo u nekoliko stanki na poslu (bez zabušavanja!), a osim životopisa sadrži i zanimljiv dodatak o kanonizaciji. Sveti Nikola prvi je kanonizirani hrvatski svetac, stoga se u knjižici opisuje i oduševljenje naroda tijekom kanonizacije.
„Istina, nisu se služili uglađenim govorom i srdačnim smiješkom, grljenjem i učenim raspravljanjem, nego su ponudili vlastiti život da muslimanskoj braći omoguće božanski život. Samo život rađa životom.“
Kako sam već spomenula, život svetog Nikole može se prepričati u nekoliko rečenica, ali ako znamo samo par natuknica o njemu, nećemo ga moći shvatiti. Uostalom, možemo li reći da poznajemo nekoga ako znamo gdje je rođen, što radi i koliko ima godina? Ili se moramo potruditi, razgovarati s tom osobom i pokušati je shvatiti?
Ali ako ste se do sada susreli s knjigama Yvesa Ivonidesa (pravim imenom fra Ivona Ćuka, OFMConv.), znate da on ne staje samo na opisu svečeva života. Budući da sam si tu knjižicu kupila, u njoj sam podcrtavala neke lijepe citate. Samo ću reći da sam se ponekad morala suzdržati da ne podcrtam cijelu stranicu (a i citati umetnuti u ovaj osvrt mnogo govore).
Što drugo reći, nego – moje preporuke! Knjigu u ruke! Ali ako ju budete čitali na poslu ili tijekom pauza od učenja, nemojte zabušavati, kao što nisam ni ja. 😉
Mir i dobro!
tekst i naslovna fotografija: Laura Lazić, Frama Zagreb – Sveti Duh
čitataljica s fotografije: Laura Čorluka, Frama Zagreb – Kaptol