FOTO: Dnevnik XXVIII. Hoda Frame Osječkog područnog bratstva

Prvi dan (24. srpnja): Semeljci

Dugo iščekivanje framaškog Hoda završeno je ovu nedjelju poslijepodne u Semeljcima. Nasmijanih lica i širokih osmijeha radosno smo iščekivali braću i sestre koje dugo nismo vidjeli. Program je službeno započeo onako kako je i sam sv. Franjo započinjao stvari, zazivom Duha Svetoga. Nakon druženja i upoznavnja, uslijedio je vrhunac dana, Sveta Misa popraćena krunicom. Misu je predvodio naš područni duhovni asistent, fra Matija Marijić, u pratnji naših duhovnih asistenata. Domaćini su nas nakon Mise počastili odličnom večerom, nakon koje je uslijedio prvi rad u skupinama. Tu smo dobili još jednu priliku uz igre i smijeh podrobnije upoznati članove naše skupine. Dečki su pred spavanje ponovili pjesmu za buđenje cura, te smo se svi uputili na spavanje u 23:00.

Marko Bijuklić, Frama Našice


Drugi dan (25. srpnja): Đakovo

Drugi dan Hoda počeo je u 6:15 buđenjem uz pjesmu. Pjesmom smo i krenuli iz Semeljaca. Iako su se pojavili žuljevi dok smo 17 km hodali po vrućinama, do Đakova smo stigli veseli i radosni. U vrućem zraku osjetilo se zajedništvo naših framaša. U Đakovu su nas srdačno dočekale milosrdne sestre sv. Križa, a imali smo priliku i čuti pokoju mudru riječ iz usta fra Gabrijela Bošnjaka na temu Nedjelja – Dan Gospodnji. U đakovačkoj katedrali slavili smo živog Boga u otajstvu euharistije te smo radost podijelili ispred iste crkve plesom i pjesmom. Ljudi u prolazu bili su oduševljeni mladima koji svjedoče Krista.

Ana Došlić, Frama Požega


Treći dan (26. srpnja): Vrpolje

Đakovo baj baj, danas Vrpolje, sutra napolje. Zahtjevna ruta od Đakova do Vrpolja iscprila je mnoge, ali zato odmor je stigao za naše noge. Ljubazni ljudi iz Vrpolja primili su nas u svoje domove gdje smo se okrjepili i uslužili nam krevete za spavanje. Nagovor je predvodio fra Mislav Lukačević i zanimljivim predavanjem nam približio pojam žrtve i krvi koja se spominje u Bibliji. Za izjavu dana izabrao sam sestru Rafaelu koja je izjavila: „Jeste li ikada gledali Pashu sa srpskim titlovima. Kad Isus kaže: »Jovane, evo ti matere!«“

Lovro Klepo, Frama Đakovo


Četvrti dan (27. srpnja): Garčin

Današnji dan započeli smo finim i obilatim doručkom po obiteljima kod kojih smo boravili u Vrpolju. Izrazili su nam veliko gostoprimstvo i vrlo smo im zahvalni na tome. Skupili smo se kod crkve te u 6:30 krenuli put Garčina. Vrijeme nas je stvarno poslužilo, nije bilo vruće, naoblačilo se, ali kiša ipak nije pala. Unatoč tome što nas vrućina ipak nije dotukla, neke od nas su dotukli žuljevi i bolovi u nogama tako da je bilo dosta onih koji su se morali voziti. Oko 9 sati, u lijepom okruženju na travi u centru Donjih Andrijevaca imali smo dulju stanku i izmolili jutarnju molitvu časoslova. S pjesmom na usnama oko 12:30 došli smo do Garčina gdje smo po dolasku imali snage i za otplesati framaški ples. U 13 sati uslijedio je ručak, fini čorbanac koji je za nas pripremio mještanin Žika. Iza ručka imali smo priliku za odmor i tuširanje. U 16 sati, u crkvi sv. Mateja, apostola i evanđelista, fra Ivan Crnković održao nam je nagovor na temu svećeništva. Uslijedio je rad u skupinama i kratak plenum. Svetu Misu također je predslavio fra Ivan Crnković sa ostalim fratrima i župnikom ove župe. Na kraju dana, bila je večera, kiflice i slastice koje su priredile župljanke župe Garčin. Tijekom večere vladalo je vrlo ugodno ozračje zbog opuštenog razgovora koji je bio ispunjen smijehom. Nakon večere neki su framaši počeli spontano plesati i pjevati. Ozračje je bilo tako ugodno da smo preskočili večernji program koji je bio predviđen. Pošto se spremalo nevrijeme, oko 21 sat smo se zaputili u sportsku dvoranu gdje smo spavali. Prije spavanja izmolili smo večernju molitvu časoslova te smo oko 22:20 otišli spavati jer nas sutra čeka najduža ruta.
Veronika Polić, Frama Slavonski Brod

Peti dan (28. srpnja): Ruščica

Peti dan smo započeli buđenjem oko 5 sati. Probudili smo se pjesmom koju su nam dečki otpjevali i odsvirali. Zatim smo se iz Garčina zaputili u Ruščicu. Iako je to bila najduža ruta uspjeli smo doći do našeg cilja uz pjesme i molitvu. U Ruščici dočekali su nas župnik i župljani, te su nam pripremili ukusan ručak. Nakon ručka smo imali vremena za odmor i tuširanje, a nakon toga smo poslušali nagovor sestre Rafaele Jozić. Tema je bila poniznost i iskrenost. U 18:30 smo išli na Svetu Misu koju je predvodio fra Antonio Kirin, zatim smo uživali u večeri koju su nam pripremili župljani. Za kraj dana smo imali večernji program gdje smo igrali razne igre.

Franka Jukić, Frama Vukovar


Šesti dan (29. srpnja): Slavonski Brod

Šestog dana ovoga Hoda krenuli smo u ranojutarnjim satima na našu posljednju rutu. Hodali smo od Ruščice prema Slavonskom Brodu. Oko podneva stigli smo u franjevački samostan u Slavonskom Brodu gdje su nas odlično ugostili. Nakon kratkog osvježenja slijedio je nagovor fra Vinka Brkovića koji nam je govorio o važnosti ispovijedi. Nakon ovog nadahnjujućeg nagovora imali smo osamu gdje smo ispitali svoju savjest nakon čega je slijedila ispovijed. Očišćeni i ohrabreni slavili smo Svetu Misu nakon koje smo bili još čišći i ohrabreniji! Za večeru je bio, ni manje ni više nego, bolonjez! U završnom radu u skupinama svi smo se složili kako nam je ovaj Hod donio puno milosti i ljubavi u život. Oko ponoći uputili smo prema Italiji koju svi željno iščekujemo!

Margareta Šota, Frama Borovo Naselje


Sedmi dan (30. srpnja): Put u Italiju – La Verna

U ponoć smo s dva busa krenuli put Italije. Na La Vernu smo stigli u 14:20 i odmah smo ručali na parkiralištu. Nakon ručka razgledali smo sveta mjesta, šiplje i kapelice na La Verni, što je pratilo vrijeme osame. Svatko je imao priliku zastati i sjediniti se sa molitvama svetoga Franje na tim mjestima. Vrijeme traganja za Bogom i razmatranja o Njemu u osami okrunili smo vrhuncem svakoga dana, a to je Sveta Misa. Nju smo slavili zajedno sa Zagrebačkim područjem te spojenim Splitsko-dubrovačkim i Zadarsko-šibenskim područjem. Zatim smo se uputili prema dvorani u kojoj odsjedamo sa svim područjima Frame Hrvatska. Zadnja točka dana bila je zajednička večera.

Ana Umiljanović, Frama Našice


Osmi dan (31. srpnja): Asiz

Osmi dan hoda započeo je buđenjem u 7:00, nakon čega je uslijedila jutarnja molitva i spremanje za obilazak Asiza. S velikom radošću kroz sva važnija mjesta provela nas je sestra Gabrijela. Osim što smo gutljaj kave platili 2 eura, jako smo se zabavili. Nakon obilaska zaputili smo se prema Domus Pacisu gdje smo zajedno sa ZPB-om obišli Porcijunkulu. Napokon uslijedio je vrhunac dana, a to je Sveta Misa koju je predslaviofra Ivan Crnković. Oduševljeni proteklim danom framaši su na počinak otišli u 23:00.

Tena Hideg, Frama Vukovar – Borovo naselje


Deveti dan (1. kolovoza): Greccio i Fonte Colombo

Današnji dan započeli smo buđenjem u 7 sati. Za početak dana izmolili smo jutranju molitvu kako bi zahvalili Bogu za sve što nam pruža. Nakon jutarnje molitve doručkovali smo i pripremili se za put. Krenuli smo na Greecio, mjesto gdje je sveti Franjo postavio žive jaslice. Ondje smo slavili božićnu Misu. Poslije Svete Mise imali smo slobodno vrijeme za obilazak i nakon toga ručak. Nakon ručka smo se zaputili mjesto Fonte Colombo u blizini grada Rietija. Ondje nam je sestra Gabrijela Tea Damjanović ispričala nešto više o samom mjestu i o tome kako je ondje sveti Franjo postavio prvo pravilo franjevaštva te smo nakon imali vrijeme za osamu. Oko 17 sati krenuli smo za Asiz te smo ondje izmolili molitvu večernju i zahvalili Bogu za još jedan dan proveden na ovom prekrasnom mjestu.

Dora Huber, Frama Otok


Deseti dan (2. kolovoza): Potpuni oprost

Na jutro blagdana Gospe od Anđela fratri su predmolili časoslov i cijelog ga otpjevali. To nas je dodatno pripremilo za taj poseban dan.  Nakon doručka uputili smo se prema Bazilici sv. Klare gdje je fra Ante Bešlić propovijedao o važnosti oprosta ne samo od Boga prema čovjeku nego i od čovjeka prema čovjeku.
Nakon ručka, zajedničke molitve i nagovora, uputili smo se prema trgu i posljednjoj destinaciji na našem putu – Porcijunkuli.
Na trgu me posebno obradovala darežljivost framaša iz Riminija koji su nas počastili bombonima!
Prilikom početka procesije i ljubljenja zemlje neki su već bili u plaču, a drugi su pak bili pod potpunim doživljajem, očarani prizorom i cijelim događajem jer ipak, to su trenuci koje rijetko tko ima priliku doživjeti.
Jedna stvar nam je svima bila zajednčka – olakšanje. Olakšanje zato što smo tek onda shvatili za sta smo Bogu prinijeli sve te kilometre sa žuljevima te na kraju krajeva, zašto smo (prema rječima fra G-a) prinijeli najveću žrtvu današnjice: svoje vrijeme. Sve je to bilo u nadi da jednog dana kada ne budemo koračali zajedno na zemlji, da sa bližnjima koračamo na nebu.
Lovro Spajić i Nora Hodak, Frama Đakovo

Jedanaesti dan (3. kolovoza): Povratak

U srijedu 3. kolovoza ponovno smo se budili uz zvuke našeg muškog benda Blago gluhima. Večer prije otišli su framaši iz Zagrebačkog područnog bratstva pa smo zajedničku jutarnju molitvu i doručak imali mi i framaši iz Zadarsko-šibenskog i Splitsko-dubrovačkog područja. Jutro je obilježilo i tradicionalno bacanje u zrak onih koji slave rođendan taj dan. Danas ih je čak bilo dvoje! Zajedničkim smo snagama počistili dvoranu i spremili naše stvari u autobuse. Pozdravili smo se sa ostalim područjima koji su išli poslije ručka. Autobusima smo se uputili prema Asizu i crkvi sv. Damjana. Nakon obilaska i ovog mjesta bogate i značajne povijesti, ispunjene Franjinom i Klarinom pristunošću, imali smo slobodno vrijeme u kojem smo mogli ponovno obilaziti bazilike, crkve, mjesta koja su nas najviše dojmila, uživati u domaćoj talijanskoj hrani za ručak, kupiti završni poklončić za našu ovčicu ili jednostavno sjesti na jedan talijanski espresso i odmoriti. U popodnevnim satima uputili smo se prema Porcijunkuli gdje smo slavili našu posljednju Misu u Italiji. Prisustvovali smo slavljenju Mise na talijanskom što je bilo jedno zanimljivo iskustvo. Pomogla je priprema prije Mise, kratki duhovni nagovor i čitanje Službe riječi toga dana. Nakon Svete Mise, uslijedila je i posljednja šetnja do naše dvorane i otkrivanje pastira i ovčica. Nakon kratke pripreme, posljednjih wc-a i osvježenja naše je putovanje kući moglo započeti. Obnovljenog duha, prepuni dojmova i zahvalnog srca, na poseban način zahvalni i našim duhovnim asistentima koji su nas trpili, bodrili i vodili na ovo jedinstveno hodočašće koje zapravo započinje kada u našoj svakodnevici koristimo i dajemo drugima ono što smo ovdje u svoja srca pohranili. Krenuli smo dvama autobusima prema Hrvatskoj. Imali smo priliku ispričati dojmove i osobna svjedočanstva Hoda u vožnji natrag.

Mato Mićan, Frama Osijek – Tvrđa

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)