Prvi dan (24. srpnja): Semeljci
Dugo iščekivanje framaškog Hoda završeno je ovu nedjelju poslijepodne u Semeljcima. Nasmijanih lica i širokih osmijeha radosno smo iščekivali braću i sestre koje dugo nismo vidjeli. Program je službeno započeo onako kako je i sam sv. Franjo započinjao stvari, zazivom Duha Svetoga. Nakon druženja i upoznavnja, uslijedio je vrhunac dana, Sveta Misa popraćena krunicom. Misu je predvodio naš područni duhovni asistent, fra Matija Marijić, u pratnji naših duhovnih asistenata. Domaćini su nas nakon Mise počastili odličnom večerom, nakon koje je uslijedio prvi rad u skupinama. Tu smo dobili još jednu priliku uz igre i smijeh podrobnije upoznati članove naše skupine. Dečki su pred spavanje ponovili pjesmu za buđenje cura, te smo se svi uputili na spavanje u 23:00.
Marko Bijuklić, Frama Našice
Drugi dan (25. srpnja): Đakovo
Drugi dan Hoda počeo je u 6:15 buđenjem uz pjesmu. Pjesmom smo i krenuli iz Semeljaca. Iako su se pojavili žuljevi dok smo 17 km hodali po vrućinama, do Đakova smo stigli veseli i radosni. U vrućem zraku osjetilo se zajedništvo naših framaša. U Đakovu su nas srdačno dočekale milosrdne sestre sv. Križa, a imali smo priliku i čuti pokoju mudru riječ iz usta fra Gabrijela Bošnjaka na temu Nedjelja – Dan Gospodnji. U đakovačkoj katedrali slavili smo živog Boga u otajstvu euharistije te smo radost podijelili ispred iste crkve plesom i pjesmom. Ljudi u prolazu bili su oduševljeni mladima koji svjedoče Krista.
Ana Došlić, Frama Požega
Treći dan (26. srpnja): Vrpolje
Đakovo baj baj, danas Vrpolje, sutra napolje. Zahtjevna ruta od Đakova do Vrpolja iscprila je mnoge, ali zato odmor je stigao za naše noge. Ljubazni ljudi iz Vrpolja primili su nas u svoje domove gdje smo se okrjepili i uslužili nam krevete za spavanje. Nagovor je predvodio fra Mislav Lukačević i zanimljivim predavanjem nam približio pojam žrtve i krvi koja se spominje u Bibliji. Za izjavu dana izabrao sam sestru Rafaelu koja je izjavila: „Jeste li ikada gledali Pashu sa srpskim titlovima. Kad Isus kaže: »Jovane, evo ti matere!«“
Lovro Klepo, Frama Đakovo
Četvrti dan (27. srpnja): Garčin
Peti dan (28. srpnja): Ruščica
Peti dan smo započeli buđenjem oko 5 sati. Probudili smo se pjesmom koju su nam dečki otpjevali i odsvirali. Zatim smo se iz Garčina zaputili u Ruščicu. Iako je to bila najduža ruta uspjeli smo doći do našeg cilja uz pjesme i molitvu. U Ruščici dočekali su nas župnik i župljani, te su nam pripremili ukusan ručak. Nakon ručka smo imali vremena za odmor i tuširanje, a nakon toga smo poslušali nagovor sestre Rafaele Jozić. Tema je bila poniznost i iskrenost. U 18:30 smo išli na Svetu Misu koju je predvodio fra Antonio Kirin, zatim smo uživali u večeri koju su nam pripremili župljani. Za kraj dana smo imali večernji program gdje smo igrali razne igre.
Franka Jukić, Frama Vukovar
Šesti dan (29. srpnja): Slavonski Brod
Šestog dana ovoga Hoda krenuli smo u ranojutarnjim satima na našu posljednju rutu. Hodali smo od Ruščice prema Slavonskom Brodu. Oko podneva stigli smo u franjevački samostan u Slavonskom Brodu gdje su nas odlično ugostili. Nakon kratkog osvježenja slijedio je nagovor fra Vinka Brkovića koji nam je govorio o važnosti ispovijedi. Nakon ovog nadahnjujućeg nagovora imali smo osamu gdje smo ispitali svoju savjest nakon čega je slijedila ispovijed. Očišćeni i ohrabreni slavili smo Svetu Misu nakon koje smo bili još čišći i ohrabreniji! Za večeru je bio, ni manje ni više nego, bolonjez! U završnom radu u skupinama svi smo se složili kako nam je ovaj Hod donio puno milosti i ljubavi u život. Oko ponoći uputili smo prema Italiji koju svi željno iščekujemo!
Margareta Šota, Frama Borovo Naselje
Sedmi dan (30. srpnja): Put u Italiju – La Verna
U ponoć smo s dva busa krenuli put Italije. Na La Vernu smo stigli u 14:20 i odmah smo ručali na parkiralištu. Nakon ručka razgledali smo sveta mjesta, šiplje i kapelice na La Verni, što je pratilo vrijeme osame. Svatko je imao priliku zastati i sjediniti se sa molitvama svetoga Franje na tim mjestima. Vrijeme traganja za Bogom i razmatranja o Njemu u osami okrunili smo vrhuncem svakoga dana, a to je Sveta Misa. Nju smo slavili zajedno sa Zagrebačkim područjem te spojenim Splitsko-dubrovačkim i Zadarsko-šibenskim područjem. Zatim smo se uputili prema dvorani u kojoj odsjedamo sa svim područjima Frame Hrvatska. Zadnja točka dana bila je zajednička večera.
Ana Umiljanović, Frama Našice
Osmi dan (31. srpnja): Asiz
Osmi dan hoda započeo je buđenjem u 7:00, nakon čega je uslijedila jutarnja molitva i spremanje za obilazak Asiza. S velikom radošću kroz sva važnija mjesta provela nas je sestra Gabrijela. Osim što smo gutljaj kave platili 2 eura, jako smo se zabavili. Nakon obilaska zaputili smo se prema Domus Pacisu gdje smo zajedno sa ZPB-om obišli Porcijunkulu. Napokon uslijedio je vrhunac dana, a to je Sveta Misa koju je predslaviofra Ivan Crnković. Oduševljeni proteklim danom framaši su na počinak otišli u 23:00.
Tena Hideg, Frama Vukovar – Borovo naselje
Deveti dan (1. kolovoza): Greccio i Fonte Colombo
Današnji dan započeli smo buđenjem u 7 sati. Za početak dana izmolili smo jutranju molitvu kako bi zahvalili Bogu za sve što nam pruža. Nakon jutarnje molitve doručkovali smo i pripremili se za put. Krenuli smo na Greecio, mjesto gdje je sveti Franjo postavio žive jaslice. Ondje smo slavili božićnu Misu. Poslije Svete Mise imali smo slobodno vrijeme za obilazak i nakon toga ručak. Nakon ručka smo se zaputili mjesto Fonte Colombo u blizini grada Rietija. Ondje nam je sestra Gabrijela Tea Damjanović ispričala nešto više o samom mjestu i o tome kako je ondje sveti Franjo postavio prvo pravilo franjevaštva te smo nakon imali vrijeme za osamu. Oko 17 sati krenuli smo za Asiz te smo ondje izmolili molitvu večernju i zahvalili Bogu za još jedan dan proveden na ovom prekrasnom mjestu.
Dora Huber, Frama Otok
Deseti dan (2. kolovoza): Potpuni oprost
Jedanaesti dan (3. kolovoza): Povratak
U srijedu 3. kolovoza ponovno smo se budili uz zvuke našeg muškog benda Blago gluhima. Večer prije otišli su framaši iz Zagrebačkog područnog bratstva pa smo zajedničku jutarnju molitvu i doručak imali mi i framaši iz Zadarsko-šibenskog i Splitsko-dubrovačkog područja. Jutro je obilježilo i tradicionalno bacanje u zrak onih koji slave rođendan taj dan. Danas ih je čak bilo dvoje! Zajedničkim smo snagama počistili dvoranu i spremili naše stvari u autobuse. Pozdravili smo se sa ostalim područjima koji su išli poslije ručka. Autobusima smo se uputili prema Asizu i crkvi sv. Damjana. Nakon obilaska i ovog mjesta bogate i značajne povijesti, ispunjene Franjinom i Klarinom pristunošću, imali smo slobodno vrijeme u kojem smo mogli ponovno obilaziti bazilike, crkve, mjesta koja su nas najviše dojmila, uživati u domaćoj talijanskoj hrani za ručak, kupiti završni poklončić za našu ovčicu ili jednostavno sjesti na jedan talijanski espresso i odmoriti. U popodnevnim satima uputili smo se prema Porcijunkuli gdje smo slavili našu posljednju Misu u Italiji. Prisustvovali smo slavljenju Mise na talijanskom što je bilo jedno zanimljivo iskustvo. Pomogla je priprema prije Mise, kratki duhovni nagovor i čitanje Službe riječi toga dana. Nakon Svete Mise, uslijedila je i posljednja šetnja do naše dvorane i otkrivanje pastira i ovčica. Nakon kratke pripreme, posljednjih wc-a i osvježenja naše je putovanje kući moglo započeti. Obnovljenog duha, prepuni dojmova i zahvalnog srca, na poseban način zahvalni i našim duhovnim asistentima koji su nas trpili, bodrili i vodili na ovo jedinstveno hodočašće koje zapravo započinje kada u našoj svakodnevici koristimo i dajemo drugima ono što smo ovdje u svoja srca pohranili. Krenuli smo dvama autobusima prema Hrvatskoj. Imali smo priliku ispričati dojmove i osobna svjedočanstva Hoda u vožnji natrag.
Mato Mićan, Frama Osijek – Tvrđa