Prvi dan (24. srpnja): Sinj
XX. Hod Splitsko-dubrovačkog i XI. Hod Zadarsko-šibenskog područnog bratstva Frame započeo je okupljanjem u Sinju, u nedjelju, 24. srpnja 2022. u 18 sati. Nakon smještaja i večere, uputili smo se na Svetu Misu koju je predvodio fra Marinko Vukman, gvardijan i upravitelj Svetišta Gospe Sinjske u koncelebraciji s fra Antom Bešlićem, područnim duhovnim asistentom Splitsko-dubrovačkog i Zadarsko-šibenskog područnog bratstva Frame. Fra Antonio Mravak, župnik Gospe Sinjske, nas je upoznao s poviješću svetišta i pobožnošću puka. Tijekom igara upoznavanja saznali smo imena prisutnih, odakle dolaze, koji su im hobiji, koliko su glazbeno talentirani…Veoma uzbuđeni neki su otišli na spavanje, a neki ostali budni cijelu noć.
Ivana Radan, Frama Šibenik – Šubićevac
Drugi dan (25. srpnja): Prugovo
Puni entuzijazma probudili smo se u 5:30. Doručkovali smo u Sinju, ubacili stvari u kombi te krenuli oko 6 sati. Prvotni entuzijazam vrlo je brzo splasnuo nakon što smo shvatili da je ruta 5 kilometara duža od predviđenog. S automobilom nas je pratio fra Marko Pudar, franjevački bogoslov koji nam je nosio vodu i Cedevitu za osvježenje. S nama je još išao Pero Mihaljević, područni povjerenik OFS-a za Framu, koji je išao ispred nas i brinuo se da automobili uspore. Prvo smo stali na nekoj livadi te smo nakon kratkog osvježenja, izmolili jutarnji čas. Druga stanka bila je u hladovini na nekoj livadi, a treća ispred mjesne crkve. Četvrta stanka je bila kod gospodina Ante Krole koji nas je ponudio osvježavajućim pićem, ispričao koju šalu te nas uputio na prečicu preko šume. Hodali smo i na horizontu ugledali tablu Prugovo te smo se silno obradovali misleći kako nemamo još puno. Nismo imali pojma koliko smo bili u krivu. Možda zbog vrućine ili umora, ali zadnjih nekoliko kilometara činilo se kao prava vječnost. Uspjeli smo. Dočekala nas je časna sestra Senka i vidjevši koliko smo crveni u licu i umorni, zabrinula se da nećemo moći izdržati Hod s obzirom na to da je tek bio prvi dan. Pozaspali smo po stolovima. Za ručak smo imali gulaš koji je s. Senka odlično pripremila. Tuširali smo se gumom iza župne kuće. Predavanje je držao fra Filip Čogelja na temu „Nedjelja-Dan Gospodnji“. Nakon predavanja slijedio je rad po grupama na istu temu te je svaka grupa izlagala svoj rad. Svetu Misu predslavio je naš domaćin, fra Miroslav Modrić, te nam je održao kratak nagovor. Zatim je uslijedila večera i iznenađenje, sladoled, donacija fra Marinka Vukmana. Izvukli smo „pastire i ovčice“. Dan smo završili molitvom Anđeo Gospodnji te otišli na počinak.
Ana Kaselj i Ante Šimić, Frama Split – Gospa od Zdravlja
Treći dan (26. srpnja): Lećevica
Ovaj dan smo krenuli ranije, u 5:30. Na putu smo stajali par puta, a zabavljali smo se pričom i šutiranjem kamenja. Došli smo u kuću s bazenom (u kojem nema vode), raspakirali stvari i ručali. Misu smo slavili u 18 sati s dragim ljudima koji su nas primili u kuću za odmor Cvita. Navečer smo jeli palačinke i gledali film.
Lea Lešina, Frama Runovići
Četvrti dan (27. srpnja): Perković (Sitno)
Polazak je trebao biti u 6:30, no mi smo krenuli u 6:10. Zorana, s pjesmama, vicevima i pričama, nam je uljepšala i olakšala put. Ema je i dalje brojala kilometre, a naša Marta još uvijek vjerni barjaktar. Imali smo malu nezgodu s automobilom. Malo nas je kiša omela, ali nije zaustavila. S veseljem i „iz gasa“ trčali smo 250-400 metara nakon 15 prijeđenih kilometara. Dućan i kafić su se obogatili nakon dolaska na odredište. Skoro je 16 sati, a kovčezi su još na putu. Mladi framaš-vozač je skrenu s puta te otišao u drugu županiju. Zapitali smo se „ima li ovdje tuša, možemo li se danas igdje otuširati“ i dobili odgovor „Šta ste mislili… Naravno da ne“.
Marija Bilić i Ivana Puljz, Frama Runovići
Peti dan (28. srpnja): Danilo
Petog dana smo se fizički najmanje umorili u odnosu na ostale dane. Do Danila nas je pratio pas Bruno, kojega je skoro sto puta zgazio auto. Put je bio jako kratak i nismo puno stajali pa smo brzo došli. Ema je opet brojila kilometre preko mobitela, Marta je pričala o svojim kokošima i javljala se svakom čovjeku i ženi, fra Ante nije prestao kukati. Krenuli smo u 6:50 i došli za 3 sata.
Laura Jurin, Marta Miškić i Roko Rupić, Frama Šibenik – Gospa van Grada
Šesti dan (29. srpnja): Šibenik
Ujutro smo se probudili s velikom dozom uzbuđenja jer je zadnji dan područnog dijela ovogodišnjeg Hoda i spremanje za dugo iščekivanu Italiju. Istovremeno smo i malo tužni jer ne nastavljamo svi naš Hod u Italiju već se opraštamo od nekih framaša. Ovaj nam dan nije bio nimalo zamoran jer smo svi nastojali uživati s obzirom na to da je posljednji. Putem smo pozdravljali svih oko sebe. Još uvijek nas je pratio naš pas Bruno koji nam se pridružio u Sitnome te smo stalno gledali kako će ga pregaziti auto. Došli smo oko podne te nas je pola zaspalo, dok su neki sjedili u kuhinji. Ručali smo i odmorili igrajući mafije. Imali smo i otkrivanje ovčica i pastira za framaše koji nas napuštaju. Poslije toga smo se išli tuširati po kućama framaša koji žive u Šibeniku. Do Svete Mise smo bili u kafiću, a poslije Mise smo se opraštali od framaša koji svoj Hod završavaju tu te je onda uslijedilo fotografiranje. Ispratili smo naše framaše te smo večer proveli u kafiću i igrajući mafije, dok je dio nas pripremao ručak za prvi dan Italije. Večer nismo priveli kraju odlazeći na spavanje već spremajući stvari i ukrcavajući ih u bus. Spremni za polazak svi smo ušli u bus i većinom odmah pozaspali.
Marta Ribičić, Frama Split – Gospe od Pojišana
Sedmi dan (30. srpnja): Šibenik – Italija
Naš jučerašnji dan nije završio spavanjem nego spremanjem i radosnim iščekivanjem autobusa za Italiju. Osim samog spremanja jeli smo sladolede, igrali Mafiju i spremali dvoranu.
Krenuli smo autobusom u 2 ujutro i nije prošlo dugo vremena dok se svi nismo manje više smjestili i zaspali. Pod budnim očima naših vozača, Joška i Perice, stigli smo do slovenskih granica.
Stajali smo nekoliko puta da bismo protegnuli noge, a i glavice smo protezali u autobusu moleći, pjevajući i igrajući igre.
Vita Vučković, Frama Sinj; Lucija Banović, Frama Split – Gospa od Zdravlja i Anđa Alilović, Frama Metković
Osmi dan (31. srpnja): Asiz
Sljedećeg jutra probudili smo se u 7 sati, izmolili jutarnju molitvu, doručkovali te se uputili autobusom prema Asizu. Kada smo stigli u Asiz posjetili smo mjesto na kojem je Isus sa križa progovorio sv. Franji – samostan sv. Damjana.
Nakok toga posjetili smo baziliku sv. Klare, posjetili smo katedralu sv. Rufina ispred koje smo se pomolili uz zvuk crkvenih zvona.
Zatim smo otišli na grob bl. Carla Acutisa gdje smo na papiriće napisali svoje nakane i ostavljali ih njemu.
Posjetili smo i baziliku sv. Franje gdje smo posjetili njegov grob, pomolili se i gladni obišli sva tri kata bazilike.
Žurili smo na ručak koji je bio u Domus Pacisu, kada smo se pomolili, ručali smo i uputili se u Asiz provesti slobodno vrijeme u obilasku.
Večer smo zabilježili sa Svetom Misom kod Domus Pacisa. Nakon Mise imali smo večernje druženje pa je došlo vrijeme i za počinak.
Paula Gulin, Frama Šibenik – Meterize i Martina Klarić, Frama Sinj
Deveti dan (1. kolovoza): Greccio
Treći dan u Asizu, rano smo ustali uz pjesmu framaša iz drugog bratstva, spremili se, izmolili jutarnju molitvu i doručkovali. Žurno i uzbuđeni krenuli smo u Greccio, mjesto gdje je sv. Franjo tri godine prije svoje smrti uprizorio Isusovo rođenje. U čast Franje u kostime smo obukli framaše našeg bratstva i prikazali žive jaslice. Iako smo umjesto malog Isusa, imali veliku, ovčice, junca i tovara koji su stajali na samo dvije noge i naše anđele kojima su krila bila na godišnjem, pa su hodali, naše jaslice imale su pravu čar i jasni poruku. Nakon dobrog smijeha pogledali smo jaslice iz različitih krajeva svijeta i čestitali Božić jedni drugima. Imali smo božićni ručak pa se uputili prema Fonte Colombu. Tamo smo saznali da ime ovog gradića znači studenac golubova. Pomolili smo se u šumi, i ta molitva uz cvrkut ptica nas je baš podsjetila na našeg serafskog oca Franju. Nakon slobodnog vremena i šetnje, večer smo završili druženjem i razgovorom.
Marija Čarić i Antea Kanaet, Frama Sinj
Deseti dan (2. kolovoza): Asiz
„Buđenje!!“ Čuo se glas kreštave djevojke koja se šetala kroz dvoranu. Rijetki su bili budni prije i totalno pospani, razbudilo ih je do kraja. Na primjer Marta i ja. Postoji tu jedna prednost: imale smo predivan pogled na Asiz i na izlazak sunca. Kao i obično, skupili smo se u krug i molili časoslov, ali ovaj put pjevajući zato što je to bio poseban dan – blagdan Gospe od Anđela. Doručkovali smo i uputili se za Asiz gdje smo imali priliku ispovjediti se, „pomaknuti to malo prašine sa sebe“. Misa se održala u bazilici svete Klare. Fra Ante Bešlić predslavio je Misu. Posebno mi se svidjela propovijed. Posebno pjesma koju je fra Ante na propovijedi citirao: „Ništa mi neće ovi dan pokvarit“. Iskreno rečeno, ništa mi nije taj dan pokvarilo. Misu smo završili ispunjeni Duhom Svetim te smo se osvježili. Nakon toga smo ručali u Domus Pacisu. Za ručak bio je bolonjez i nakon toga meso i voće. Tu smo se pripremili za potpuni oprost te uputili prema Porcijunkuli. Uz ples i pljesak smo dočekivali Talijane iz svih pokrajina. Kada je došao red na Hrvatsku spustili smo se svi na dno trga gdje smo izmolili molitve za potpuni oprost, poljubili pod te veseli držeći se za ruke uputili prema bazilici. Na putu do bazilike svi su prisutni hodočasnici gledali u nas te nam se veselili i pjevali nam. Držeći se za ruke, puni iščekivanja, sreće i malo treme postali smo svjesni da ćemo primiti potpuni oprost. Čekali smo da dio hodočasnika uđe u baziliku. Na putu prema maloj crkvici unutar bazilike većini nas su počele teci suze radosnice niz obraze. U tu crkvicu ulazili smo u grupama od 15, a kad bi izašli iz nje suza suzu je gonila od sreće i ispunjenosti Duhom Svetim. Svi smo se međusobno grlili i čestitali jedno drugom. Osjećaj je bio fantastičan i nemoguć za opisati riječima. Kad smo se izgrlili i naplakali uputili smo se na trg gdje smo s ostalim hodočasnicima plesali i pjevali. Tu je bilo predstavljanje talijanskih pokrajina te drugih država kao i naše. 10-ak framaša iz Hrvatske je pjevalo i plesalo himnu franjevačke mladeži na pozornici. Potom su Sinjanke s Talijankama povele vlakić i kolo preko cijelog trga. Nakon zabavnog programa i upoznavanja ljudi, oko 20 sati uputili smo se u dvoranu na večernju molitvu. Večerali smo i oprostili se od Zagrepčana. Potom smo se mi Dalmatinci okupili vani i otkrili pastire i ovčice, uz to smo jeli, pjevali, pričali viceve i Zoranine i Martine anegdote s Talijanima. Potom smo jeli dinju tj. lubenicu tj. četrun. Neki su odmah otišli na počinak dok su neki igrali mafiju ili nogomet ili samo se družili.
Noa Odrljin, Frama Split – Gospa od Zdravlja i Marta Barać, Frama Sinj
Jedanaesti dan (3. kolovoza): Povratak u Hrvatsku
Zadnji dan u Asizu, kao i svako jutro pomolili smo se i doručkovali. Spremili smo stvari i uputili se prema bazilici sv. Franje gdje smo se svi zajedno slikali. Proveli smo još slobodnog vremena u Asizu te se u 13 sati pozdravili sa Asizom i zahvalili mu. Krenuli smo na dugi put za Hrvatsku. U autobusu smo molili krunice, pjevali, igrali igre i vodili ugodne razgovore. Dolazak u Dugopolje bio je predviđen za 4 ujutro gdje bi nas Splitsko-dubrovačko bratstvo napustilo, a Šibenčani se jos kratko voze do svojim domova, kojima se vraćaju ispunjeni posebnom radošću.
Dominik Romac i Karlo Vuković, Frama Sinj