„Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.“ (Lk 9,23)
O čednom odijevanju posebno se govori ljeti. Uglavnom se to odnosi na temu kako se odjenuti za crkvu, tj. Svetu Misu. Nas framaše na čedno se odijevanje posebno podsjeća prije framaškog Hoda, Marša.
Međutim, mi nismo katolici samo na nedjeljnoj Svetoj Misi. Mi nismo framaši samo na Hodu. Zato bismo se uvijek trebali čedno i pristojno odijevati – i kada idemo u školu ili na predavanja, i kada idemo u svatove, i kada idemo na maturalnu večer, i kada idemo na rođendan prijateljā, i kada smo u šetnji gradom.
Ali, što je to čedno odijevanje? I zašto je to važno?
Ako drugoga čovjeka gledamo kao predmet, činimo grijeh. Ako u drugome ne vidimo ono nutarnje – osobu stvorenu na sliku Božju – nego samo predmet našeg komentiranja ili čega drugoga, činimo grijeh. Isto tako činimo grijeh ako drugomu dajemo povoda da nas gleda s požudom.
Tu je važno napomenuti da mi ne možemo znati što će u nekome pobuditi požudu. Svi su ljudi različiti. No, mi svojom odjećom komuniciramo. Svojom odjećom ljudima oko sebe šaljemo poruku. Kakvu ja poruku šaljem svojom odjećom? Možda namjerno, možda nenamjerno.
Ove natuknice mogu nam pomoći da ispitamo svoju savjest. Uz čedno odijevanje obuhvaćaju još poneke probleme vezane uz odijevanje.
MALI ISPIT SAVJESTI – Kakvu poruku šaljem svojom odjećom?
- Kada me netko vidi, može li pretpostaviti da sam katolik? Ili je to teško zamisliti?
- Govorim li svojom odjećom da sam ljubljeno dijete Božje, da imam dostojanstvo? Ili se svojom odjećom želim dokazivati – svojim dobrim izgledom ili robnim markama koje nosim?
- Želim li, u svojoj oholosti, namjerno privući pozornost drugih ljudi? To se može činiti nečednom odjećom, prejakim parfemima, previsokim potpeticama, izraženom šminkom i sl.
- Kada sjedim ili hodam, imam li potrebu „navlačiti“ prekratku suknju ili prekratke hlače?
- Jesam li licemjeran? U crkvi odjenem jaknu ili prekrijem gola ramena, leđa ili dekolte, a otkrijem se čim izađem.
- Je li moja odjeća prozirna? Ako je, nosim li nešto ispod da se više ne prozire (potkošulju, podsuknju)?
- Kakav natpis ili sliku nosim na svojoj odjeći? Što promoviram? Promoviram li možda nešto nemoralno (film, seriju, glazbu, drogu, neki pokret ili ideologiju)? Ima li natpis ili slika koju nosim na sebi ružno, nepristojno, dvosmisleno značenje?
- Je li odjeća koju nosim premala – prekratka, preuska, preotvorena…?
- Nosim li urednu odjeću? Ili redovito nosim prljavo, zgužvano, poderano? Dakle, lijen sam oko osnova urednosti.
- Ako sam žena – odijevam li se ženstveno, odnosno kao žena?
- Ako sam muškarac – odijevam li se muževno, odnosno kao muškarac?
Moglo bi se ovim natuknicama mnogo toga nadodati, a vjerujem da bi mnogi bili sretni i kad bih dala konkretne primjere. No, smatram da nisam dovoljno mjerodavna za to.
A sada ono što su mnogi čekali – objašnjenje uvodnog citata! Zašto baš taj? Zato što je čedno, odnosno pristojno odijevanje zapravo križ, pogotovo u današnjem društvu u kojemu je ne samo normalno nego i poželjno da je žena razodjevena, a da je muškarac (a kojiput i žena) gleda. Za primjer je dovoljno navesti samo prosječne svatove – gotovo su sve žene, više ili manje, oskudno odjevene uključujući i mladenku čija bi bijela vjenčanica trebala predstavljati djevičansku čistoću, a ne biti otvorena na leđima do stražnjice, a sprijeda skoro isto tako. S druge strane, muškarci nisu tako odjeveni (i nadamo se da neće ni biti). Zašto je to tako? Dalo bi se o tome raspravljati.
Ali – kako ćemo do posvećenja ako ne po križu? Znamo što nam je činiti. Žene, djevojke, sestre – ne dajte povoda da vas krivo gledaju! Muškarci, dečki, braćo – pripazite i vi na svoje odijevanje, ali i na čistoću svojih očiju i svoga srca. Čistoća se, naravno, odnosi na oba spola.
I na kraju – čedno odijevanje, odnosno čednost općenito, vrlina je koja se uči. Ne možemo svi odjednom u potpunosti prihvatiti i primijeniti čednost u svom životu. Vjerujem da je bolje polako, ali sigurno i iz srca prihvaćati, a ne polovično, „jer se mora“.
Danas je čedno odijevanje križ. No, koliko to može biti teško? Doduše, u životu se nađemo u svakakvim situacijama pa zna biti i dosta teško. Primjerice, kada u trgovini vidimo lijepu haljinu koja je „malo kratka“. Ali, uspjet ćemo uz Božju pomoć i zagovor naših dragih svetaca, osobito Blažene Djevice Marije i svetog Josipa!
„Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.“ (Mt 11,30)
Laura Lazić, Frama Zagreb – Sveti Duh
fotografija: Davorin Krešić