Sjećam se jednog vazmenog bdjenja, mislim da mi je bilo prvo. Ili među prvima. Bilo kako bilo, sjećam se da su krenula čitanja. I kad sam mislila da će završiti, došlo je došlo još jedno. Pa još jedno. Mislila sam: Koliko će sve to trajati? Ima li kraja tim čitanjima?
I danas se tako nekako osjećam. Odrekla sam se slatkog u korizmi pa razmišljam hoću li probati kolače koje sam jučer pekla ili ću čekati uskršnje jutro. Razmišljam kada ću učiti za kolokvij koji imam u srijedu, hoću li prije bdjenja stići nešto naučiti. Razmišljam o tome hoću li stići skuhati jaja za blagoslov. Razmišljam o tome kako sam trebala oprati prozore. Pitam se jesam li se tijekom korizme dovoljno dobro pripremala za Uskrs.
Još jedan dan… Nakon čitave korizme, nakon Velikog četvrtka i Velikog petka još jedan dan čekanja… Pa kad će više taj Uskrs? Kad će se pjevati Aleluja! i Kraljice neba?
A Krist je sašao nad pakao, oslobodio pravedne duše iz podzemlja.
Nije li upravo otkupljenje bilo smisao Muke?
Moja je duša otkupljena, a ja razmišljam hoću li stići ovo ili ono, jesam li trebala više postiti, jesam li trebala više moliti, jesam li trebala… Razmišljam o sporednim stvarima dok se u daljini nazire Kristov uskrsli lik. I shvaćam da trebam prestati razmišljati o suvišnom.
A večeras, večeras ću ponovo stajati u dnu crkve. Večeras ću gledati kako se unosi oganj kojim će se zapaliti uskršnja svijeća. Večeras ću ponovo slušati duga čitanja. Ali s radosnim iščekivanjem u srcu.
Ti si kao novi Adam sišao u carstvo mrtvih da odande oslobodiš sve pravedne iz tamnice smrti, zasužnjene od postanka svijeta
-daj da svi koji leže u grobu grijeha i opačina čuju tvoj glas i ožive.
(iz molbenice časoslova na Veliku subotu)
Laura Lazić, Frama Zagreb – Sveti Duh