„Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!“ (Ps 24,7)

Nedjelja je palmi o muci Gospodnjoj kojom se povezuju Kristova kraljevska pobjeda i navještaj Kristove muke, ove godine muke prema Lukinu evanđelju (Lk 22,14-23.56). Crkva se danas spominje Isusova mesijanskog ulaska u Jeruzalem radi dovršenja vazmenog otajstva. Također danas počinje Veliki tjedan, najsvetiji tjedan u liturgijskoj godini. Kada se on obično spomene, najprije se pomisli na ustanovu svećeničkoga reda i euharistije, Kristovu muku i smrt, Krista u grobu i Kristovo uskrsnuće; ostali dani kao da su ostavljeni po strani iako su važni. To su Isusovi posljednji dani! Onaj tko zna da će uskoro umrijeti, sigurno će svoje posljednje dane iskoristiti da kaže i učini ono što mu je najvažnije. Zato se već sada, prvoga dana Velikoga tjedna, treba zaustaviti i čuti što Bog govori da to iz naših ušiju dođe do našega razuma, iz razuma do srca, a iz srca do udova kojima djelujemo i usta ako je pritom potrebno koristiti se riječima.

Vjerujem da ćemo danas Kristov ulazak u Jeruzalem slaviti ophodom prema crkvi u kojoj će se slaviti misa ili u crkvi svečanim ili običnim ulazom i misom držeći u rukama grančice i pjevajući prikladne pjesme. Čut ćemo i navještaj Lukina evanđelja (Lk 19,28-40) o tom događaju. No želimo li i hoćemo li pritom promisliti o značenju toga slavlja da bismo shvatili njegov smisao? Čitajući ili slušajući riječ Božju, trebamo imati na umu da je svaki detalj važan. Ta i svaki zarez i svaka točka su otajstvo! Zašto Luka i ostali evanđelisti opisujući ulazak u Jeruzalem spominju Betfagu i Betaniju? Nije li čudno što gospodari tako lako daju magare? Zašto Isus uopće jaše magare? Zašto narod po putu prostire svoje haljine? Ta su pitanja mnogi postavili davno prije nas nastojeći na njih odgovoriti. Ali „ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno jer nikada proroštvo ne bî ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili.“ (2 Pt 1,20-21) U tom svjetlu, imajući na umu svoju ograničenost, želimo razumjeti značenje Kristova ulaska u Jeruzalem. Za to će nam poslužiti spomenuti Lukin izvještaj.

Mesijanski ulazak u Jeruzalem

„Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem. Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika govoreći: »Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite. Upita li vas tko: ‘Zašto driješite?’, ovako recite: ‘Gospodinu treba.’« Oni koji bijahu poslani otiđoše i nađoše kako im bijaše rekao. I dok su driješili magare, rekoše im gospodari: »Što driješite magare?« Oni odgovore: »Gospodinu treba.« I dovedoše ga Isusu i staviše svoje haljine na magare te posjednuše Isusa. I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine. A kad se već bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe: »Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!« Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: »Učitelju, prekori svoje učenike.« On odgovori: »Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!«“ (Lk 19,28-40)

Pobožni Židovi, koji su naša starija braća u vjeri, vrlo su dobro poznavali Zakon, Proroke i Spise. Što im je, prema tome, značio Kristov ulazak Jeruzalem? Naime Betfaga i Betanija sela su na (jugo)istočnom obronku Maslinske gore, predgrađe su Jeruzalema. Dakle Isus s istoka dolazi u Jeruzalem. Usporedimo to s Ezekielovim proročanstvom. U 10. glavi Ezekiel vidi da Slava Gospodnja odlazi iz Hrama kroz istočna vrata Jeruzalema zbog grijeha naroda (usp. Ez 10,18-22). Međutim u 43. glavi vidi da se ona u nj vraća istim putem, ulazi kroz vrata koja gledaju na istok (usp. Ez 43,1-9). Židovi su znali da je Slava Gospodnja napustila Jeruzalem, ali isto su tako prema Ezekielovu proročanstvu znali da će se Slava Gospodnja vratiti s istoka. Prorok Zaharija u 14. glavi također prorokuje da će Gospodin objaviti svoju slavu i svoje kraljevanje na Maslinskoj gori nasuprot Jeruzalemu na Istoku (usp. Zah 14, 4-9).

Nadalje, prije negoli uđe u sam grad, Isus šalje dvojicu učenika po privezano magare koje još nitko nije uzjahao. Kaže im da, ako ih tko pita što će im ono, kažu da treba Gospodinu. Zanimljivo je da su ih gospodari doista to pitali i da su im oni doista odgovorili kako im je Isus rekao i dobili magare. Što se tu dogodilo? Isus ulazi u Jeruzalem kada se sav narod ondje sabirao radi Pashe. Na Pashu se hodočastilo, nije se jahalo, a Isus ulazi jašući zato što je on Kralj. Dolazi se jašući samo ako si Kralj (usp. 1 Kr 1,33). Tako su učenici dobili magare, rekli su gospodarima da je Kralj tu i da mu treba magare, još neukroćeno, jer Isus će ga ukrotiti, i privezano što simbolizira Židove vezane zakonima. Drugim riječima, jašući takvo magare, Isus nas dolazi spasiti preko Židova i uspostaviti red i mir. Navedeno je prorokovao Zaharija: „Kliči iz sveg’ grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.“ (Zah 9,9)

Budući da pobožni Židovi prepoznaju ispunjenje proročanstava da će njihov Kralj, iščekivani Mesija, doći u Jeruzalem s istoka na magaretu, dočekuju ga kao Kralja: stavili su svoje haljine na magare i prostirali ih po putu. Da je običaj bio takav, pokazuje 2 Kr 9, 13: „Odmah oni uzeše svoje ogrtače i prostriješe ih pred njim po stepenicama, zatrubiše u rogove i povikaše: ‘Jehu je kralj!’“ Pritom su klicali i slavili Boga riječima Psalma 118,25-29. Matej ih vjernije prenosi: „Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!“ (Mt 21,9) Marko i Ivan također. Izraz hosana jedan je od onih s hebrejskog na hrvatski neprevedenih izraza (poput amen i aleluja). Kada bismo ga preveli, značio bi „Spasenje nam daj!“ Zašto je, prema tome, važan Psalam 118? Tijekom slavlja Pashe Židovi su pjevali tzv. Hallel, Psalme 113 – 118. Nakon što su ih otpjevali, prelazili su na sljedeći dio slavlja u kojem su molili Boga da se sljedeće godine zajedno okupe u Jeruzalemu nadajući se da će doći Mesija i spasiti ih. Dakle  u Isusu su prepoznali Kralja i Mesiju koji dolazi spasiti ih. Što se dalje događalo, drugom prilikom. Matej, Marko i Ivan spominju i grančice kojima su mahali, a koje se spominju u Psalmu 118,27 i u 1 Mak 13,51. Farizeji su pak svjesni da su sada bespomoćni, stoga govore Isusu da prekori učenike, narod koji ga slavi, ali jasno je: Isus je Kralj i, ako narod i ušuti, kamenje će to vikati. Došao je čas koji Isus najavljuje još na svadbi u Kani Galilejskoj (usp. Iv 2,4 i 17,1).

Završavam riječima pape emeritusa Benedikta XVI.: „Neka dva osjećaja budu prisutna ovih dana: hvala, kao što su učinili oni koji su dočekali Isusa u Jeruzalemu sa svojim Hosana!, i zahvalnost, jer u ovom Velikom tjednu Gospodin Isus obnovit će najveći dar koji se može zamisliti – darovat će svoj život, tijelo i krv, svoju ljubav. Ali na tako veliki dar moramo odgovoriti na prikladan način, darivanjem nas samih, našeg vremena, molitve, našeg biti u dubokom zajedništvu s Kristom koji trpi, umire i uskrsava za nas. Starodrevni su oci Crkve vidjeli simbol u činu ljudi koji su slijedili Isusa pri Njegovu ulasku u Jeruzalem, u činu prostiranja ogrtača pred Gospodinom. Pred Kristom – govorili su Oci – moramo prostrijeti naš živote, naše osobe u stavu zahvalnosti i klanjanja. (…) Tko je za nas Isus iz Nazareta? Koju zamisao o Mesiji imamo, koju zamisao o Bogu imamo? To je suštinsko pitanje, koje ne možemo izbjeći, tim više što smo upravo ovog tjedna pozvani slijediti našeg Kralja koji izabire križ kao prijestolje; pozvani smo slijediti Mesiju koji nam ne jamči olaku zemaljsku radost, već radost u nebu, blaženstvo Boga. Moramo se upitati: Koja su naša istinska očekivanja? Koje su naše najdublje želje s kojima smo danas ovdje došli slaviti Cvjetnu nedjelju i započeti Veliki tjedan?“ Brate i sestro u Kristu, kao što kaže naslovni Psalam 24, otvori i ti svoja vrata da u tebe cijelog/cijelu uniđe Kralj slave kao što je unišao u Jeruzalem, prepoznaj u njemu Spasitelja, posveti mu se provodeći vrijeme s njim u njegovoj riječi. Neka ti Gospodin udijeli mir i dobro! Blagoslovljen ti Sveti tjedan!

Sara Botinčan, Frama Kloštar Ivanić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.