„Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svome Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.“ (Mt 6,6).
Dragi brate, draga sestro!
Ove korizme uđi u svoje srce zvano soba. Usudi se suočiti se s onim što se nalazi u toj sobi. Legni na sredinu sobe i promatraj.
Promatraj. Je li ona razbacana? Treba li ju malo srediti? Ima li prašine? Treba li oprati prozore da bi Svjetlo bolje ušlo u nju? Ima li pukotina na zidu?
Koje su pukotine zakrpane, a koje nisu? One koje su zakrpane, jesu li pravilno zakrpane? Je li ih zakrpao Zidar ili netko tamo tko totalno nema pojma o zidanju? Ako vidiš da nisu zakrpane kako treba, tiho i bez da te itko vidi zamoli Zidara da sanira tu štetu.
Zašto kažem tiho i bez da te itko vidi? Jer najprije sebi samoj, pa tebi, želim da ove korizme tiše molimo. Da ne obavještavamo cijelo društvo kako smo i što smo molili i što nam je Gospodin u molitvi rekao. Naravno, nekada je to potrebno i vjerujem da će ti Gospodin reći kad je potrebno da kažeš. No, ako u srcu ne osjećaš da Gospodin želi da kažeš, već želiš reći da bi te ljudi pohvalili ili da budeš priznat(a), onda, molim te, nemoj reći.
Dopusti ovoga puta imati tajnu između sebe i Gospodina. Između sebe i svog najboljeg Prijatelja. Vjerujem da ih imaš već bezbroj, ali koliko ih imaš, a da su lijepe?
Neka plodovi ove korizme ostanu u skrovitosti, neka ostanu u tvojoj sobi. Neka to ovoga puta bude tvoje umiranje sebi. Jer Otac koji vidi u skrovitosti uzvratit će ti.
Filomena Dodić, Frama Zagreb – Leopold Bogdan Mandić