Rodna kuća svetog Franje

Nažalost, nemamo mnogo informacija o Franjinoj rodnoj kući, no s malo skromnih informacija ćemo pokušati dočarati ambijent u kojemu je sv. Franjo živio.

Kuća sv. Franje nije bila samo dom sa spavaćim sobama, već je imala jedan dio skladišta robe njegovog oca Pietra Bernardonea. To jasno pokazuje da je Franjo, kao i njegov otac bio dio obiteljskog posla trgovine i prodaje. Bavili su se prodajom tkanina.

Kada je Franjo doživio zarobljeništvo u Perugii, grada nedaleko Asiza, njegov otac je platio veliku svotu kako bi oslobodio sina iz zatvora. Želja njegova oca, a i samog sv. Franje je bila da postane plemić, kako bi se obitelj uzdigla na još veći stalež i zadobila još veći utjecaj i moć u Asizu.

Franjo se vraća u rodnu kuću bolestan iz Peruge, ali nakon oporavka ponovno kreće za Spoleto priključivši se križarima. Franjo se ponovno razbolio i vraća se ponovno kući bez uspjeha. Nakon toga iskustva, potaknut i noćnim viđenjem, povlači se u prirodu i samoću, te odjeven u vreću poslužuje gubavce i dijeli novac i tkanine siromasima. Otac Pietro to nije mogao gledati, niti je mogao dozvoliti da ga sin tako sramoti. U rodnoj kući je postojala mala ćelija u kojoj je otac Pietro zatvorio Franju i gdje je Franjo bio gotovo mjesec dana. Njegova majka Pica ga je pustila van iz ćelije i dozvolila mu da pobjegne, jer je shvatila da joj sin nije lud, već zaljubljen u Gospođu Siromaštvo.

Oko 1250. godine, nećak sv. Franje (što nam potvrđuje da je Franjo imao braću i sestre), Piccardo pretvara Franjinu kuću u oratorij. Vanjski luk vrata oratorija datira iz 1281. godine i nad njim stoji natpis: „Ovaj je oratorij bio je staja vola i magarca u kojoj je rođen sveti Franjo, ogledalo svijeta.“ Unutar Plateole još se mogu vidjeti mali ulomci fresaka, koji su ostali iz tog vijeka.

Uz kuću sv. Franje izgrađena je mala crkvica godine 1398., a godine 1610., po nalogu španjolskog kralja Filipa III., sagrađena je nova crkva u baroknom stilu koja je zamijenila srednjovjekovnu a projektirao ju je Rufin da Cerchiare.

fra Mario Berišić, OFMCap.

Bila sam jako oduševljena kad sam saznala da imam priliku otići u Asiz. Za mene je to veliki događaj, jer odlazim u grad i mjesto rođenja omiljenog sveca. Kad smo došli u Asiz, preplavile su me brojne emocije, neopisiva sreća i mir. Dolaskom pred kuću sv. Franje bila sam jako uzbuđena. Kuća sv. Franje odiše siromaštvom i jednostavnošću, upravo kao i njegov život. Sjetila sam se i njegovih roditelja i načina kako se Franjo odnosio prema njima. To me potaklo da razmišljam o tome kako se ja odnosim prema svojim roditeljima i da im zahvalim na svemu šta su učinili za mene. Posjet kući je za mene bio predivan događaj prepun lijepih osjećaja.
Bila sam jako sretna jer sam imala priliku vidjeti kuću gdje je Franjo odrastao i proveo svoje djetinjstvo. Naučila sam da je u životu jako bitna jednostvanost i spremnost biti tu za druge. Da nije bitno kako izgleda naša kuća ili stan, već da je najbitniji odnos ljudi koji tu borave. Mislim da svi trebamo živjeti poput sv. Franje u siromaštvu i poslušnosti. Posebno me oduševilo što sam cijelo vrijeme osjetila prisutnost Duha Svetoga i mir, neopisivi mir i sreću. Nadam se da ću uskoro dobiti priliku ponovno posjetiti Asiz.

Marija Banović, Frama Split – Gospa od Zdravlja


Draga braćo i sestre, ovaj je tekst drugi u ciklusu Hodbrojavanje stopama svetog Franje. Nadamo se da ćete čitajući svaki tekst, koji će izlaziti ponedjeljkom, srijedom i petkom do 23. srpnja, naučiti nešto novo o Asizu i svetom Franji, ali i prisjetiti se svojih prijašnjih Hodova. Također vas pozivamo da i dalje molite za Hod, odnosno da se duhovno pripremite za Hod. Mir i dobro!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)