Jedan od vrlo često zaboravljenih ili ignoriranih grijeha jest neumjerenost u jelu i piću. Koliko puta smo doživjeli na obiteljskim proslavama, blagdanskim slavljima i drugim događajima da se najedemo toliko da kasnije nismo ni za šta? Ili kada vidimo koliko hrane ima i od svega po malo želimo probati, a više ne možemo ništa trpati u sebe? Koliko puta nam se prejedanje pretvara u mehanizam kojim se nosimo sa stresom i brzim ritmom života koji nam nameće zajednica? Koliko često, ako izlazimo van gdje se konzumira alkohol, prijeđemo granicu i napravimo nešto što požalimo iduće jutro ili nas boli glava i imamo takav mamurluk da opet nismo za ništa?
Puno puta previdimo taj grijeh i ponekada sam ga čak i ja zaboravio ispovijedati jer mi se uvukao toliko u svakodnevicu da u stresnim razdobljima ne razaznajem kada jedem prevelike količine hrane. Sve to nije zdravo niti za naše tijelo niti za naš duh. Ako uz sve to uzmemo činjenicu u kakvoj se situaciji nalazimo s globalnom pandemijom, vidimo da „viškove“ i zalihe koje držimo u sebi ne trošimo s dovoljno fizičke aktivnosti što može dovesti do brzog debljanja i može ozbiljno narušiti psihičko, fizičko, ali i duševno zdravlje svakog pojedinca. To su one dublje i dugoročne rane koje ostavlja neumjerenost u jelu. S druge strane imamo neumjerenost u piću, svjedoci smo da mnogi ljudi posežu za alkoholom kada izgube svaku nadu ili se ne mogu nositi sa stvarnošću u kojoj se nalaze. Ne pronalaze pouzdanje ni u kome i imaju opasnost razvijanja ovisnosti i alkoholizma. Alkoholizam ne štedi niti klerički niti laički stalež ako nismo oprezni s njegovim korištenjem. Također, alkohol kao opojno sredstvo može jako utjecati na naše ponašanje te nas prikazati u jako lošem svjetlu ili razoriti odnose s nama bliskim ljudima. Slična je situacija i s gaziranim i energetskim pićima koji u većim količinama mogu naštetiti našem zdravlju ili nam poremetiti dnevni ritam.
Još od antičkih civilizacija Grčke i Rima koje su se smatrale najrazvijenijima u onom dobu može se iz povijesnih izvora čitati o hedonističkim gozbama u kojem su se građani gostili i pili dok se ne bi ispovraćali ili onesvijestili. Je li zbilja to cilj zabave i dobroga provoda? Osobno mislim da rješenje za većinu navedenih stvari prouzročenih neumjerenošću u jelu i piću jest spoznaja da smo mi uistinu Hram Božji. Treba se prisjetiti kako smo pred dvije nedjelje slušali o Isusovom uništavanju trgovine te tjeranju trgovaca iz Hrama Božjega. Isus je želio da kuća njegova Oca ostane mjesto molitve i pobožnosti. Jednako tako ako želimo da Isus koji živi i prebiva u Hramu našega tijela zbilja utječe na nas i mijenja naš život iznutra moramo se potruditi taj Hram održavati čistim i zdravim. Isprazno i hedonističko življenje općenito istiskuje Isusa iz našega srca stvarajući prostor za puno niže potrebe i strasti.
Smatram da nije problem da mi, kao framaši i vjernici, (ako smo dovoljno stari i zreli) izlazimo van te se skupa veselimo i zabavljamo. Treba samo imati na umu da smo mi Isusovi učenici u svakom trenutku. Mi smo framaši i kada susreti, seminari ili svete mise završe. Pozvani smo u svakome trenutku ponašati se dostojanstveno i u skladu s onim što nas Isus uči. To možemo postići umjerenošću i disciplinom kada reći ne i stati bilo da se radi o jelu ili piću. To često nije lako, ali zato imamo Gospodina da se pouzdamo u njega. Često u takvim situacijama zaboravimo na Gospodina. Zato bi bila super stvar kada bi svatko imao neki maleni simbol ili stvarčicu koja bi ga podsjetila da je on prvenstveno Božje dijete. To može biti tau, neki maleni križić, sličica koju držimo u novčaniku ili malena molitva koju ćemo izreći Bogu prije nego što odemo na neku zabavu. U svakome trenutku pozvani smo evangelizirati i širiti Božju riječ kroz razgovor i vlastitim primjerom. Ako imaš problema s neumjerenošću jer misliš da te nitko ne voli, ili da si ružan ili ružna, ili manje vrijedna ili vrijedan, sjeti se da te Bog voli baš takvu ili takvog kakav ili kakva jesi. Pouzdaj se u Boga, njegovu blizinu i u svoje najbliže. Nije grijeh imati problem ili križ (svi ih imamo i pozvani smo ih nositi), problem je ako frustracije, tj. težinu križa, držimo u sebi i ne dopuštamo da nam bližnji pomognu u njegovom nošenju. Sjeti se da je i Isus padao tri puta, a on je Bog i Svemogući! Sjeti se kako je u osobama Šimuna Cirenca i Veronike i sam Isus pronašao olakšanje i pomoć te pokazao da nije slabost tražiti pomoć!
Ovaj tekst završit ću citatom starovjekovnog znanstvenika Paracelsusa koji je rekao: „ U svim stvarima postoji otrov, a nema ništa bez otrova. Samo o dozi ovisi je li otrov otrov ili nije.“ Svaka tvar može biti i lijek i otrov. Vlastitim odabirima i (ne)disciplinom možemo duboko utjecati na kvalitetu svakodnevnog i duhovnog života sebe i naše okoline. Izaberimo Božji put, put umjerenosti i jednostavnosti, baš onako kako je živio i Sv. Franjo. Neka jedina neumjerenost u našemu životu budu traganjem za Bogom i njegovim mirom. („Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.“ – Sv. Augustin)
David Bernetić, Frama Rijeka – Trsat