Božić: Nastanjenje Boga u čovjeku

Razmišljajući o ovome proteklom vremenu adventa, u kojem smo pripremali na poseban način svoj duh i dušu za Isusovo rođenje, u meni se uvijek probudi svijest o onim Ivanovim riječima: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze…“ (Lk 3, 4b). Sveti Ivan Krstitelj je vikao i upozoravao, a na nama je bilo da ga poslušamo i učinimo sve što je u našoj moći kako bismo izgladili puteve koji vode do nas te kako bi Novorođeni Kralj mogao s lakoćom doći do našega srca, a ne da se spotiče putem. To nam je uspijevalo, u većoj ili manjoj mjeri. Nije to bio nimalo lak zadatak, ali uspješno je izvršen, koliko god mi mislimo da nije, jer bitni su ovdje želja, volja i trud, a Gospodin je učinio ostalo.

Pripremali smo se za ovaj dan i fizički i psihički i duhovno. Kroz svu tu pripremu u nama je rastao osjećaj iščekivanja Božića. I danas napokon možemo odahnuti jer je taj osjećaj iščekivanja nestao, a zamijenio ga je osjećaj milosti. Milosti koja je izlivena na sve ljude dolaskom Onoga koji je iščekivan vjekovima.

Danas nam Njegov dolazak nije toliko vidljiv fizičkim očima, ali zato očima srca vrlo dobro možemo vidjeti događaj koji ima toliko poruka za naš život i koji nam pokazuje ljubav na djelu. Za nas je najveća poruka to što je Bog odlučio da postane jedan od nas i to u uvjetima naše ljudske nemoći. Tako nas je ljubio da je uzeo slabost naše ljudske naravi i postao nam jednak, da nam pokaže kakav treba biti čovjek i što je zapravo čovjek, koliko je njegovo dostojanstvo. Iz jaslica gdje leži povijeno i nemoćno nebesko Djetešce zrači novo dostojanstvo čovjeka.

Rođenje Kristovo za nas je početak novosti – koju treba shvatiti i prihvatiti. Svetkovina Božića nas opominje da pristupimo jedni drugima i da prepoznamo jedni u drugima Sina Božjega. Prepoznavati u drugima Sina Božjega možemo samo ako se on u nama samima nalazi. Sveti Franjo Asiški u jednom svom pismu definira ljude kao Božje majke: Mi možemo – kao Marija – Boga začeti, njega u sebi nositi i roditi ga dobrim djelima. Možemo dati svoj doprinos da bi Bog u svijetu bio nazočan. Katekizam Katoličke Crkve će ustvrditi da se Božićno otajstvo u nama ispunja kad se Krist u nama oblikuje (KKC 526). Ovo je srž poruke godišnjeg slavljenja Božića – mogućnost nastanjenja Boga u čovjeku.

Dar Božića je dar rođenja Isusa Krista u mome srcu. Nemojmo zaboraviti što je naše najveće blago. Nemojmo toliko težiti i nestrpljivo čekati da vidimo što nas čeka ispod bora, zamotano u ukrasni papir. To je ono materijalno i prolazno. Ali kao i kada trgamo papir s poklona koje smo dobili kako bismo vidjeli što je unutra, tako rastrgajmo i poderimo sve one ljuske i papire koji se nalaze oko našeg srca, kako bismo mogli uistinu biti radosni zbog onoga što vidimo unutra. Onaj dar koji smo tako nestrpljivo iščekivali i koji nam stavlja osmijeh na srce te zbog kojeg vičemo „Hvala!“. Taj dar je rođenje Isusa Krista, silazak Boga na ovu zemlju. Neka nam ovoga Božića to bude najljepši dar koji smo primili i svima se hvalimo s tim darom. Ne s darom ispod bora, nego s darom u srcu.

fra Filip Pušić, OFM Conv.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)