FOTO: Hodočašće Zadarsko-šibenskoga područnog bratstva Gospi od Anđela

U subotu, 1. kolovoza pola sata iza ponoći 16 framaša Zadarsko-šibenskog područja se s područnim duhovnim asistentom fra Antom Bešlićem (OFM) iz šibenskog kvarta Meterize, gdje se nalazi bratstvo Frame u osnutku, zaputilo prema Visovcu, malom otoku na rijeci Krki. Bio je to put dug 28 kilometara.

[googlemaps https://www.google.com/maps/embed?pb=!1m32!1m12!1m3!1d46074.113810746174!2d15.893637371287547!3d43.80124626472442!2m3!1f0!2f0!3f0!3m2!1i1024!2i768!4f13.1!4m17!3e2!4m5!1s0x13352f47b0fb79f9%3A0x162546b3ac920fb4!2sCrkva%20Sv.%20Jeronima%2C%20%C5%A0ibenik!3m2!1d43.7516726!2d15.8897549!4m5!1s0x13352ca823985d87%3A0x400ad50862bccd0!2sSkradin!3m2!1d43.8176375!2d15.923255!4m3!3m2!1d43.8598918!2d15.9683932!5e0!3m2!1shr!2shr!4v1596739667120!5m2!1shr!2shr&w=600&h=450]

Početne smo kilometre prešli s lakoćom, ali što smo bili bliži cilju, to je put postajao teži. Bila je vruća i sparna noć, put prepun zavoja i uzbrdica. Baš kao Marija i Josip, i mi smo naišli na odbijanje, dobili nekoliko čudnih pogleda iz automobila koji su prolazili kraj nas. Ali upravo poput njih, i mi smo imali Isusa pa smo imali snage za ići dalje.

Baš kad nas na pumpi nisu pustili na zahod, fra Ante nam je ispričao priču o savršenoj radosti.

“Kad bismo došli do Svete Marije Anđeoske oprani kišom i promrzli od studeni, isprljani blatom i izmoreni glađu i pokucali na ulaz, izašao bi rasrđeni vratar i upitao nas: ‘Tko ste vi?’ Mi bismo rekli: ‘Dvojica od vaše braće’. A onaj bi nam odvratio: ‘Dakako! Vi ste dvojica razbojnika što lutaju okolo svijetom kradući milostinju siromasima’.

I ne bi nam otvorio, nego bi nas ostavio da stojimo sve do večeri na snijegu i kiši, smrznuti i gladni. Tad, ako bismo grdnje i odbijanja podnijeli strpljivo i bez uzrujanosti i mrmljanja, i ako bismo ponizno i ljubazno mislili da nas onaj vratar dobro poznaje i da ga je Bog potaknuo da govori protiv nas, o brate Leone, piši da se u tome nalazi savršeno veselje.«

(ZgoFd VII., O pouci sv. Franje bratu Leonu da je jedino u križu savršeno veselje)

Putovanje je bilo ispunjeno razgovorom o raznim temama, molitvom te klasičnim hodočasničkim uzrečicama poput: “Ne mogu više!”, “Umirem…”, “Bole me noge”, “Jesmo blizu?”, “Koliko još?” itd. Ipak, uz pomoć braće i sestara, svatko je uspio prehodati tih 28 kilometara i donijeti svoju nakanu pred Mariju i Isusa.

Možda su nas na pumpi odbili, ali fratri na Visovcu dočekali su nas raširenih ruku. Oko 9 sati stigli smo na Visovac. Nakon kratkog odmora, fra Božo Mandarić (OFM, duhovni asistent Frame Lišane – Sveti Mihovil) dočekao nas je te nam održao kratko predavanje na temu Porcijunkulskog oprosta. Kasnije nas je proveo u razgledavanje samostana i samog otoka Visovca, marijanskog svetišta.

Fra Ante je predvodio pokorničko bogoslužje nakon kojeg smo imali priliku ispovjediti se te tako biti čisti i duhovno spremni za proslavu potpunog oprosta. Uslijedila je sveta misa nakon koje je gvardijan fra Marko Nimac predvodio otvaranje potpunog oprosta. Zatim je uslijedilo druženje (čitaj: ležanje na klupama/hlađenje nogu u rijeci) nakon čega smo se, tjelesno umorni, ali duhom jaki, uputili svojim kućama.

Veliko hvala gvardijanu fra Marku Nimcu, svim svećenicima i novacima te svim djelatnicima koji su nas ugostili i pobrinuli se da naš boravak bude što ugodniji i kvalitetniji. Zahvalni smo svima ostalima koji su pridonijeli u organizaciji ovog kratkog, a prije svega blagoslovljenog susreta. Najveću zahvalu upućujemo Gospodinu jer nam je pružio svoju milost i ljubav.

Gospe od Anđela, moli za nas! Sveti Franjo, moli za nas!

Gabriela Radaš, Frama Lišane – Sveti Mihovil,
Ana Matić, Frama Zagreb – Majka Božja Lurdska

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.