FOTO: XIV. škola animatora i XIII. seminar za voditelje formacije Zagrebačkoga područnog bratstva

Od 21. do 23. veljače održala se XIV. škola animatora i XIII. seminar za voditelje formacije Zagrebačkoga područnog bratstva u Rijeci, na Trsatu, pod geslom “A hoćeš li znati, o, čovječe ludi, da je vjera bez djela mrtva?” (Jak 2,20).

Na seminaru i školi animatora sudjelovalo je 60-ak framaša iz Zagrebačkog i Primorsko-istarskog područja. Voditelji škole animatora Anita Jerković (OFS) i fra Siniša Pucić, zanimljivim i poučnim prezentacijama, predavanjima i igrama, dočarali su nam ljepote, ali i poteškoće s kojima se animator svakodnevno susreće.

O školi animatora nam pišu, iz Primorsko-istarskoga područnog bratstva, Petra Puljić i Adriana Rajko:

Nakon okupljanja uslijedila je igra upoznavanja kroz pomični krug. Ovom smo igrom pokrenuli razdoblje upoznavanja ostalih framaša. Potom smo se uputili na euharistijsko slavlje u crkvu Gospe Trsatske. Nakon euharistije uslijedila je večera te prvo predavanje na školi animatora u kojemu smo se pobliže upoznali kroz rad po grupama.

Cilj je bio prikazati pet najbitnijih osobina dobrog animatora na kreativan način. Predvečer su nam riječki framaši pripremili zabavni program kroz koji smo pokazali suradnju i sposobnost podnošenja raznih problema.

Drugi smo dan započeli molitvom te smo nakon toga imali predavanje fra Siniše o svecima i njihovim životnim putevima. Nakon predavanja imali smo rad po grupama u kojemu smo kao zadatak dobili, uz pomoć zagonetnih tragova, pronaći sve postaje te doći do cilja. Cilj je bio snaći se u nepoznatom okruženju, izaći iz vlastite zone sigurnosti i poboljšati suradnju.

Nakon ručka uslijedila su svjedočenja Maroja, Darija i Alena. Potom smo imali euharistijsko slavlje te nakon toga predavanje o pripremi susreta, na kojem smo naučili kako bi susret trebao izgledati i na koji način ga učiniti zanimljivijim. U grupama smo trebali smisliti susret kojim bi riješili zadane probleme koji se pojavljuju u bratstvu. Vrhunac dana bilo je klanjanje koje je predvodio fra Filip Đurđević, duhovni asistent Zagrebačkog područja.

Zadnjeg dana smo dana posjetili karitativne ustanove grada Rijeke te smo kroz razgovore s osobljem saznali kako rade. Upoznavanje i druženje s ljudima koji u tim ustanovama borave bilo je jedno od ljepših dijelova susreta. Zatim je uslijedila euharistija te završni program i evaluacija na kojima smo se zahvalili našim predavačima Aniti i fra Siniši koji su odigrali veliku ulogu u animiranju nas, budućih animatora.

Susret je nadmašio sva naša očekivanja te smo se s veseljem i radošću, novim vještinama i prijateljstvima, vratili u svoja bratstva u kojima ćemo nastojati primjenjivati naučeno. Veliko hvala Zagrebačkom području na pozivu i pohvale na organizaciji. Veselimo se i nestrpljivo iščekujemo buduće susrete.


Sada kada su se slegli dojmovi možemo vidjeti da je to bila otvorenost jednih prema drugima. To zajedništvo, svi mi u svojim Framama imamo neko svoje zajedništvo koje je puno manje. No ovo zajedništvo je puno veće. Taj osjećaj te podiže iz dana u dan u svakom pogledu.

Da mogu, sad bih opet sve to ponovio i ne bih ništa mijenjao. Ako imaš taj dar koji ti je Bog dao odnosno braću i sestre i ako to ne iskoristiš, koja je svrha svakog tog dara svakog tog brata, svake te sestre? Kako i pjesma kaže: “kada bih sve jezike govorio, a ljubavi ne bih imao”. Koja je onda svrha tih jezika koje govorim odnosno te braće i sestara koje imam?

Dorian Nagy, Frama Virovitica


Tamo sam došla bez ikakvih očekivanja, pustila sam ih da me iznenade, što stvarno i jesu, te me jako oduševilo što su nas odveli pokazati kako ljudi očituju vjeru kroz djela pomažući beskućnicima, žrtvama nasilja, umirućima, itd.

Marija Stanić, Frama Virovitica


A Ivan Fran iz Frame Bjelovar napisao je pokoju riječ o seminaru za voditelje formacije:

Priznajem, nije mi se dalo ići na seminar jer smo morali u Rijeku i zato što u zadnje vrijeme idem na puno događaja. Ali dobro, prihvatio sam tamo otići izvršiti svoju dužnost. I naravno, kada malo očekuješ, zapravo na kraju puno toga i dobiješ. Tako je bilo kod mene, puno sam toga dobio.

Bilo je to divno vrijeme s braćom i sestrama koji ti jedino mogu obogatiti život. Sami seminar nije mi donio puno lekcija, ali tih par što je bilo, bile su dovoljne. I te lekcije želim naglasiti. Jednostavno, moramo se još više okrenuti Bogu kroz molitvu, svetu misu i Bibliju i tako nošeni Božjim duhom oduševljeno svjedočiti u bratstvu. Samo kroz nas Bog mijenja bratstvo. Divna su bila i svjedočanstva naših gostiju koja su mi bili odgovor na neka osobna pitanja. Što više reći? Divno vrijeme s divnim ljudima.


Ono što volimo, to ćemo i davati drugima, pa tako bi voditelj formacije trebao biti zaljubljen u svetog Franju kako bi mogao približiti Njegov život braći i sestrama.

Fra Filip Pušić je vodtelja formacije usporedio kao lončara koji oblikuje glinu koja može biti meka, tvrda, suha ili vlažna. No lončar mora dobro znati što toj glini nedostaje da bi joj nadodao dovoljnu količinu vode ili topline da bi ta glina postala jedinstvena i savršena.

Iznimno je važna gradnja osobnog odnosa s Bogom i molitva za bratstvo. Često znamo doći u napast da mijenjamo druge, no prvo moramo moliti za te osobe i onda ih tek mijenjati po Božjoj volji.

Ema Domović, Frama Kloštar Podravski

No, ne smijemo nikako zanemariti ni kako je to izgledalo iz perspektive područnoga vijeća, a s time će nam pomoći Andrija Antić iz Frame Zagreb Leopold Bogdan Mandić:

Moja prva područna škola animatora i seminar. Nisam imao pojma što očekivati. Prvi susret nas kao područnog vijeća. Jako je brzo došao. Organizacija je krenula i razne stvari su se trebale napraviti. Sve je išlo u nekom dobrom smjeru. Naravno da je bilo stresno te nam se činilo kao da će nam sve propasti, ali to samo znači da nam je stalo do toga što radimo te da stvarno želimo da sve bude kvalitetno i plodonosno.

Teško je neke stvari pustiti i dati Bogu da bude kako On želi pogotovo kad mi ne možemo ništa poduzeti, ali eto sad već znamo više, razumijemo (se) bolje i idemo dalje. Mi se upoznajemo i raste naše zajedništvo, naše bratstvo u malom, polako shvaćamo kako svi funkcioniramo. Hvala vam svima koji ste bili u Rijeci na ovom događaju. Zbog vaše otvorenosti i suradnje je ovaj susret prošao odlično. Smatram da nitko od nas nije bio tamo bez razloga te da smo otišli drugačiji i obnovljeni shvaćajuci da je vjera bez djela mrtva te da nekada previše pričamo, a ništa ne radimo.

Hvala i našim gostima predavačima na njihovim svjedočanstvima te Aniti i fra Siniši koji su vodili školu animatora. Za mene je ovaj susret bio velik jer me Gospodin uveo u nove stvari koje prije nisam radio te mi pokazao nove načine služenja.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)