U subotu 18. svibnja održao se prvi osječki Hod za život. Okupljanje je bilo u deset sati ujutro na osječkom Zrinjevcu, a hodalo se do Trga Ante Starčevića.
Tamo su koordinatorica osječkog Hoda, Lidija Blagojević, i nekoliko organizatora održali kratke govore o samoj svrsi Hoda. Govorili su o problemima s kojima se u posljednje vrijeme susreću majke i trudnice u Hrvatskoj – zbog toga što žele osnovati obitelj, prijeti im otkaz.
Također su govorili o činjenici da su mnogi medicinski fakulteti potvrdili da život počinje začećem te su izjavili kako se svaki život treba štititi. U Osijek su došli ljudi iz cijele Slavonije, među kojima su bili i mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup te Željka Markić, predsjednica udruge “U ime obitelji”.
Vrijeme je bilo za poželjeti – kiša nije padala, a zbog oblačnog neba nije bilo prevruće. Na fotografijama se može vidjeti kako je osječki centar pun djece i odraslih, s mnogo balona i šarenih transparenata, no jedno se ne može vidjeti. Ne može se vidjeti ni doživjeti onaj trenutak kada je kolona, hodajući prema Trgu, iz sveg glasa i srca zapjevala “Lijepa li si” i “Sve poštivam, svoje uživam”. Ti snažni trenuci radosti i zajedništva kao da su govorili: “Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?” (1 Kor 15, 55) Zajedno se na Trgu plesalo kolo dok su na pozornici svirali tamburaši. Osim tamburaša, nekoliko pjesama otpjevali su Stjepan Jeršek Štef te ženska klapa iz Đakova.
Prema nekim procjenama, na Hodu se okupilo nekoliko stotina ljudi. Meni je to, iskreno, malo neobično. Nisam sigurna kako je grupa ljudi veličine prosječnih svatova uspjela napraviti kolonu koja je bila dugačka barem nekoliko stotina metara i koja je zauzimala dvije široke ceste (jedna je imala tri, a druga četiri trake za automobile).
Zbog nacionalne duhovne obnove u Ogulinu, koja je bila u isto vrijeme, mnogi framaši nažalost nisu mogli doći na Hod. No, to nije spriječilo nekoliko mjesnih bratstava (osječke Tvrđu i Jug II te Sikirevce) da izrade prekrasne transparente. Neki od njih su čak bili zalijepljeni na kombi sa kojega se, tijekom hodanja do Trga, puštala glazba.
Naravno, nekima se nije svidjela ideja borbe za život, prvog i osnovnog ljudskog prava. Desetak se žena okupilo ispred Trga te su sa strane stajale sa svojim pro-choice transparentima. Neki od njihovih natpisa bili su: “PRIGOVARAM da drugi odlučuju u moje ime”, “pobačaj je OK” i “žene nisu ubojice”. Nije došlo do većih incidenata te je Hod prošao mirno. Puno žešća borba protiv Hoda za život odvijala se u komentarima objava na društvenim mrežama.
Osijek je inače miran grad. Moglo bi se reći da je grad duhova, da je poluprazan i često inertan. No, toga je dana Osijek oživio. To je samo dokaz da se, svaki put kada se to želi, može napraviti promjena na bolje i da to ovisi samo o nama pojedincima – o tome hoćemo li mi nešto učiniti, makar neku malu stvar ili ćemo pasivno sjediti kod kuće. Ipak, toga su dana ljubav, život i radost pobijedili mržnju i smrt.
Laura Lazić, Frama Osijek – Tvrđa