Ovogodišnji XXI. križni put mladih Požeške biskupije održao se od 30. do 31. ožujka na relaciji Podravska Moslavina – Čačinci – Slatina pod geslom “Učitelju – gdje stanuješ?” (Iv 1,38). Dužina rute križnoga puta iznosila je 49 kilometara.
Program je započeo okupljanjem u subotu, 30. ožujka u 8 sati u crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Podravskoj Moslavini. Prvi dan križnog puta protekao je u druženju i upoznavanju novih ljudi. Puno smo hodali, no uz pjesmu, molitvu i druženje vrijeme je brzo prošlo, a na bol u nogama smo zaboravili. Kad smo došli u Čačince imali smo misu u 18 sati pa je uslijedila večera gdje smo se dobro najeli. Poslije smo se rasporedili po učionicama, a dan smo završili euharistijskim klanjanjem u 21 sat.
Drugi je dan započeo buđenjem u 6:30. Nakon doručka smo se uputili na dugačko putovanje prema Slatini. Puno smo sela prošli i susreli različite ljude, a u jednom selu imali smo poseban doček u narodnim nošnjama.
Križni put bližio se svome kraju, a u srcima su ostale lijepe uspomene i nova prijateljstva. Nakon završne mise, koju je predvodio naš požeški biskup, Antun Škvorčević, uputili smo se svojim kućama ispunjeni i radosni. Ovom žrtvom smo se nastojali pripremiti za najveći kršćanski blagdan Uskrs koji se sve više bliži.
Filip Pavković, Frama Požega
Četrnaesti nadbiskupijski križni put za mlade Đakovačko-osječke nadbiskupije održan je 6. travnja na relaciji Sibinj – Slavonski Brod.
Oko 2000 mladih iz cijele nadbiskupije okupilo se u 9 sati ispred župne crkve Svetog Ivana Krstitelja među kojima je bilo mnoštvo framaša Osječkog područnog bratstva Frame. Križni je put započeo prvom postajom kod istoimene župe.
Pod geslom “Što god vam rekne učinite!” (Iv 2,5) mladi su bili pozvani prepustiti se Božjem vodstvu i Njegovoj svetoj volji te se odazvati Njegovoj riječi.
Postaje križnog puta napisane su iz perspektiva osoba koje su svjedočile Isusovu stvarnom križnom putu te su tako mladi imali mogućnost Isusovu muku doživjeti na osobniji način.
Tijekom križnoga puta Isus je dopustio da mu drugi pomognu premda je mogao podnijeti muku križa sam. Time nam je htio pokazati kako si međusobno trebamo u ljubavi pomoći nositi križeve života i u poniznosti dopuštati da nam drugi pomognu ponijeti naš križ.
Oko 18 sati smo, nakon više od 23 kilometra, stigli na posljednju postaju kod župne crkve i svetišta Gospe Brze Pomoći gdje smo slavili svetu misu. Potaknuti riječima nadbiskupa Đure Hranića, trebamo kao Marija uočavati svoje bližnje i njihove potrebe prikazivati Isusu. Nakon mise uslijedila je molitva mladih Gospi Brze Pomoći te smo se potom uputili svojim kućama.
Ivana Budrovac i Dubravka Hajek, kandidatice Milosrdnih sestara svetog Križa