Dana 16. i 17. studenog održana je skupština Zagrebačkoga područnog bratstva Frame. Naš domaćin bila je Frama Zagreb-Kozari Bok, zajedno s fra Andreom Matanovićem koji im je odnedavno novi duhovni asistent.
Jesenska skupština odlična je prilika za dijeljenje iskustava i problema unutar mjesnih bratstava ali i cijelog područja. Za razliku od svih ostalih područnih susreta, gdje je sve nekako idilično, skupština je uvijek poznata po tome da se stanje u franjevačkoj obitelji ne gleda kroz ružičaste naočale, već se realno i iskreno prikazuju i rješavaju problemi te predstavljaju ideje za bolji i kvalitetniji rad i djelovanje po uzoru na svetog Franju.
To je također prilika da se svi podsjetimo da smo obitelj. A obitelj ne možemo birati jer je ona dar od Boga. Obitelj se voli, cijeni i podupire takva kakva jest, sa svim svojim vrlinama i manama, usponima i padovima. Upravo tako je protekla i naša skupština.
Iako se dugo, žustro i srčano raspravljalo o nekim temama, to je bio lijep pokazatelj koliko nam je svima zapravo stalo do naše Frame. Smatramo da je najbitniji zaključak naše skupštine da je prije svega potrebno biti tu za brata i sestru do sebe, imati povjerenja jedni u druge i imati razumijevanja i ljubavi i kada nije sve savršeno, kada se griješi i kada se ne slažemo. Upravo to gledamo kao najveći plod koji je proizišao iz ovog dvodnevnog druženja i još jednom od srca zahvaljujemo svima koji su doprinijeli organizaciji, koji su hrabro i od srca govorili i dijelili svoje iskrene stavove s ostalom braćom i sestrama.
Ova skupština bila je prva na kojoj sam sudjelovala i uistinu je za mene bila plodonosna. Zahvaljujući svim temama o kojima smo razgovaral mogu reći kako sam dobila širu sliku o Frami i kako sam postala više svjesna svega što se događa na područnoj razini.
Uvidjela sam kolika je važnost prisustvovanja na područnim događajima te međusobnog prihvaćanja i poštovanja različitih mišljenja, ali i kolika je odgovornost na nama koji služimo u bratstvu Frame. Upravo mi moramo biti oni koji će izgarati od nastojanja da Frama bude više Kristova i Božja, mi moramo oduševljavati kada dođe ravnodušnost, moramo hrabriti u trenucima nesigurnosti, a sve to možemo samo ako se predamo u Božje ruke i prepustimo se Njegovoj svetoj volji.
Ta su dva dana za mene bila uistinu nabijena emocijama jer sam uvidjela s kakvim se sve križevima susreće Frama današnjega vremena i koliko joj je teško, koliko je boli, koliko je tužna. Boli je nezainteresiranost i ravnodušnost nekih njezinih framaša, boli je mlakost u trenucima kada treba biti jak i pokazati svijetu da je Frama jedan veliki dar i blagoslov od Boga.
Voljela bih imati čarobni štapić s kojim bih u srcu svakog framaša probudila želju da beskompromisno daju svoje vrijeme i darovane talente za izgradnju bratstva Franjevačke mladeži. Voljela bih da nas sve pokreće želja za svetošću te da se sve više nadahnjujemo vječnom inspiracijom – svetim Franjom.
Budući da sam ja vječni optimist, vjerujem da uz puno molitve, pokore i žrtve Frama može i mora biti mjesto okupljanja i duhovnog rasta mladih koje oduševljava franjevačka karizma. Naravno, da bih to postala, mi koji smo sada u Frami ne smijemo biti samo neki zalutali prolaznici, već naprotiv, mi moramo biti oni koji će izgarati od želje da sve bude bolje jer nakon nas će neki drugi doći i pronaći svoje mjesto u Frami. Ne dozvolimo da toga mjesta ne bude ili da bude jako oslabljeno, već napravimo sve da sagradimo čvrste temelje na kojima će se graditi naša Frama i uzdizati se do nebeskih visina.
Za kraj želim reći koliko sam presretna i Bogu prezahvalna što mi je dao braću i što me toliko blagoslovio i pozvao da budem dio Frame te da i ona bude veliki dio mog života. Ne znam čime sam zaslužila toliki dar, ali znam da bih željela da svaka osoba osjeti toliku radost i ljepotu življenja u bratstvu Franjevačke mladeži.
Mir i dobro! Veselimo se idućoj skupštini. Vidimo se na proljeće. ????