Uvijek sam molila i danas molim Boga za razne milosti. Molim ga za sreću, da me štiti, blagoslivlja u životu, čuva obitelj… I uistinu jest tako. Bog sluša, i Bog ispunjava.
Jer, da bi mi dao sreću, mora mi pokazati kako se na trenutke ostaje bez nje. Da bi me zaštitio, mora me pustiti da se nezaštićena odlučim vratiti u njegov zagrljaj.
Kada sam molila za blagoslov, Gospodin mi je dao potrebite oko mene. Kada sam ga molila da čuva moju obitelj, On je uzdrmao naše odnose kako bi nam pokazao koliko jedni druge volimo i trebamo.
Molila sam ga da budem bolja osoba i da živim framaštvo. Dobila sam izazove s najbližima.
Molila sam ga da dublje živim vjeru. Zadao mi je teškoće kako bih u predanju Njemu, i samo Njemu, pronašla vjeru u obliku savršene ljubavi.
Molila sam ga za strpljivost, dao mi je mnogo čekanja.
Molila sam ga za mudrost, dao mi je zamršene životne odluke pred oči.
Molila sam ga da mu budem bliža. Stavljao me u takve situacije da mi je jedino preostajalo sklopiti ruke i moliti. Moliti, odnosno razgovarati s Njim. Tako me odlučio voditi prema sebi.
Molila sam ga za prave prijatelje. Ostala sam bez bliske osobe, a dobila prijatelje kakvi se samo mogu poželjeti.
Molila sam ga da budem snažna, dao mi je terete koje sam učila podizati dok ih nisam podigla.
Vidiš?
Gospodin toliko obilato daruje, ali daruje onako kako On to savršeno zna. Kada daje, daje potpuno i u ljubavi. Daje na dugoročno, daje na trajnu dobrobit. A ja sam toliko puta tom najboljem liječniku sugerirala kako da me liječi. Onomu koji savršeno poznaje mene, koji savršeno poznaje što čini.
Zato, kada nešto u životu želiš tražiti od Boga, promisli o tome što želiš i zapamti: Bog će to ispuniti, ali onako kako je najbolje za tebe, a ne kako je volja tvoja. Jer ljudska je pamet ograničena i hirovita, raspoloženje promjenjivo, budućnost nesigurna, i vijek trajanja nepoznat.
Jedno je sigurno: Gospodin će uvijek dati, ali ako mu prepustiš sve.
Zapamti; i ruže cvatu, ali tek nakon trnja.
Natalija Oreč, Frama Zagreb-Leopold Bogdan Mandić